Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Medicina

Kolegij Patologija je obvezni kolegij na trećoj godini Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina i sastoji se od 27 sati predavanja, 96 sati vježbi i 81 sati seminara; 16 ECTS. Kolegij se izvodi u prostorijama Zavoda/Katedre za opću patologiju i patološku anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

 

Ciljevi, zadaci i planirani ishod kolegija

Cilj nastave iz kolegija Patologija jest da studentu pruži znanje o mehanizmima oštećenja stanica, tkiva i organa te ga upozna s morfološkim promjenama koje su podloga bolestima. Zadatak je nastave osposobljavanje studenata da prepoznaju morfološke promjene na stanicama, tkivima i organima usvajanjem teoretskih znanja na predavanjima i seminarima te stjecanjem vlastitih iskustava na kliničkim autopsijama te analizom mikroskopskih i makroskopskih preparata.

 

Ishodi učenja

I. Kognitivna domena - znanje

1. Navesti čimbenike koji uzrokuju oštećenje stanica, definirati mehanizme njihova djelovanja te klasificirati i opisati tipove prilagodbe i oštećenja stanica.

2. Opisati upalnu reakciju, razlikovati akutnu od kronične i usporediti ih s morfološkim oblicima; analizirati način cijeljenja i povezati upalnu reakciju s kliničkom prezentacijom.

3. Definirati pojedine tipove poremećaja imunoloških reakcija i usporediti ih s različitim morfološkim oštećenjima odnosno pojedinim stanjima bolesti.

4. Definirati pojedine oblike poremećaja tjelesnih tekućina i hemodinamike, opisati njihova morfološka obilježja i usporediti ih s kliničkom prezentacijom.

5. Definirati i podijeliti novotvorine, opisati biologiju tumorskog rasta, navesti epidemiologiju novotvorina, nabrojati karcinogene, opisati karcinogenezu, tumorsku imunost i definirati klinička obilježja tumora.

6. Definirati pojedine oblike razvojnih i genetskih bolesti i opisati pojedine bolesti koje su udružene s navedenim poremećajima kao i bolesti novorođenačke i dječje dobi.

7. U sklopu pojedinih organskih sustava definirati etiopatogenetske čimbenike koji dovode do oštećenja tkiva i organa, zatim klasificirati (definirati) pojedine bolesti, opisati morfološke značajke i u konačnici povezati ih s kliničkom slikom.

8. Opisati metode (tehnike) rada u laboratorijima patologije i razlikovati način i mogućnosti njihove primjene u dijagnostici.

II. Psihomotorička domena - vještine

1. Prepoznati i opisati makroskopske promjene pojedinih tkiva i organa i na temelju toga definirati koje bolesno stanje dolazi u obzir (moguća bolesna stanja).

2. Prepoznati i opisati mikroskopske promjene stanica i tkiva i na temelju navedenih podatka definirati dijagnozu bolesti.

3. Razlikovati pojedina bolesna stanja na temelju morfoloških promjena.

4. Usporediti makroskopsku i mikroskopsku sliku najuobičajenijih bolesnih stanja.

5. Povezati morfološke promjene s kliničkom prezentacijom bolesnog stanja.

6. Prepoznati stanja kod kojih je, uz rutinska patohistološka bojanja, potrebno primijeniti dodatne dijagnostičke metode.

7. Prepoznati mogućnosti i ograničenja hitne, intraoperativne dijagnostike.

 

Okvirni sadržaj kolegija

Predmet Patologija sastoji se od općeg i specijalnog dijela. U općem dijelu predmeta izučavaju se etiopatogenetski čimbenici i morfološke promjene: stanica u adaptaciji, oštećenja i smrt stanice, upala i reparacija, neoplazme, genetski poremećaji, bolesti imunološkog sustava, poremećaji tjelesnih tekućina i hemodinamike, bolesti nastale u deficitnim stanjima, patološke promjene izazvane djelovanjem okoline, bolesti dječje dobi i bolesti starenja. U specijalnom dijelu patologije izučavaju se etiopatogenetski čimbenici i morfološke promjene vezane za pojedine organe i organske sustave cijelog tijela. Tijekom nastave student stječe znanja i vještine u primjeni nomenklature patoloških entiteta i bolesti na latinskom jeziku.

Radi se o izbornom kolegiju za polaznike 4. godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina.

Cilj je kolegija upoznati studente s najrazličitijim oblicima medikamentoznih osipa, uključivši one rijetke, ali teške i po život opasne, kao i one učestalije, s kojima se susreće svaki liječnik u svojoj kliničkoj praksi, neovisno o specijalističkom usmjerenju (npr. reakcije na antibiotike, analgoantipiretike). 

Daljnji je cilj upoznati studente s reakcijama na nove skupine lijekova uključivši biološke lijekove (poput TNF antagonista i drugih anti-citokina koji se sve češće koriste u liječenju brojnih upalnih oboljenja u reumatologiji, kliničkoj imunologiji, gastroenterologiji i dermatologiji) i nove onkološke lijekove (ciljana terapija i imunoterapija tumora).

Očekivani ishodi učenja

Studenti će nakon pohađanja kolegija biti sposobni: 

- opisati morfologiju najčešćih medikamentoznih egzantema i drugih kožnih reakcija na lijekove

- nabrojati ključna obilježja po život opasnih reakcija na lijekove poput sindroma sustavne preosjetljivosti na lijek, Stevens-Johnsonovog sindroma i toksične epidermalne nekrolize

- procijeniti težinu egzantema i potrebu za sustavnim liječenjem ili usmjeravanjem bolesnika dermatologu

- opisati najčešće kožne nuspojave bioloških lijekova

- opisati najčešće kožne nuspojave tradicionalnih i novih onkoloških lijekova

- opisati načine liječenja najčešćih medikamentoznih egzantema i kožnih nuspojava lijekova

Sadržaj predmeta

• etiologija i mehanizmi nastanka nuspojava na lijekove (imunološki i neimunološki, idiosinkratski)
• makulopapulozni egzantem, urtikarija i angioedem, multiformni eritem, fiksni eritem, baboon sindrom, anularni eritem
• akneiformni, psorijaziformni i lihenoidni osipi, lijekom inducirani lupus, vaskulitis, pemfigus i pemfigoid
• fotosenzitivnost, promjene kose i noktiju, poremećaji pigmentacije
• po život opasne reakcije na lijekove: Stevens Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, sindrom sustavne preosjetljivosti na lijek (DRESS/DIHS), akutna generalizirana egzantematska pustuloza
• kožne reakcije na radiokontrastna sredstva 
• kožne nuspojave bioloških lijekova (antagonista čimbenika nekroze tumora i drugih anti-citokina)
• kožne nuspojave tradicionalnih i novih onkoloških lijekova (antagonista receptora za epidermalni čimbenik rasta, BRAF inhibitora, JAK inihibitora i multikinaznih inhibitora, mTOR inhibitora, PD-1 antagonista)

Kolegij KLINIČKA PROPEDEUTIKA je obvezni predmet na trećoj godini Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina, koji se održava u II. (ljetnom) semestru 3. godine. Sastoji se od 50 sati predavanja i 70 sati vježbi, ukupno 120 sati (6 ECTS).

Cilj kolegija. Kolegij Klinička propedeutika je uvod u kliničku medicinu, u kojem student stiče znanja i vještine potrebne za pregled bolesnika te se upoznaje s vodećim znacima i sindromima iz područja interne medicine. Upoznavanje studenta s temeljima kliničke medicine; usvajanje teorijskog znanja i praktičnih vještina potrebnih za klinički pregled bolesnika (anamneza i fizikalni pregled); tumačenje etiologije i patogeneze vodećih simptoma i znakova bolesti unutarnjih organa (po organskim sustavima); upoznavanje osnovnih laboratorijskih i instrumentalnih pretraga te ispravno tumačenje njihovih rezultata u dijagnostičkom postupku; usvajanje specifičnih kompetencija: vađenje krvi, davanje injekcija, postavljanje infuzije, uzimanje briseva, uzimanje uzorka mokraće, punkcija ascitesa, pleuralna punkcija, lumbalna punkcija, ezofagogastroduodenoskopija, rektoskopija, kolonoskopija, kateterizacija mokraćnoga mjehura, postavljanje nazogastrične sonde itd., a u skladu s predviđenim popisom vještina koje student mora savladati čine sadržaj kolegija. Popis vještina koje student treba usvojiti zajednički je s popisom vještina u kolegiju Interna medicina – student će morati savladati cjelokupni popis vještina tijekom nastave iz oba kolegija.

Sadržaj predmeta. Uvod u kliničku medicinu i osnovni pojmovi o bolesti; anamneza; fizikalni pregled bolesnika-inspekcija, palpacija, perkusija, auskultacija; opći status bolesnika; pregled glave, vrata i prsnog koša; pregled pluća i srca; pregled abdomena i ekstremiteta; vodeći simptomi i znakovi bolesti pojedinih organskih sustava (bol u prsima, bol u trbuhu, kašalj i hemoptiza, dispneja, hipoksija, policitemija, cijanoza, edemi, šok, kardiovaskularni kolaps, srčani zastoj, iznenadna smrt, gastrointestinalno krvarenje, ikterus, oticanje trbuha, meteorizam, ascites, poremećaji mokrenja); osnovne laboratorijske i instrumentalne pretrage u kliničkoj medicini; kvantitativni aspekti kliničkog prosuđivanja.

Izvođenje nastave. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Ocjenjuju se i druge aktivnosti studenta (zalaganje, uredno pohađanje nastave). Tijekom nastave skupljaju se bodovi koji čine 50 % završne ocjene na ispitu (maksimalno 50 bodova od ukupno 100 mogućih bodova).

Kolegij Dermatovenerologija je obvezni kolegij na četvrtoj godini Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina i sastoji se od 20 sati predavanja, 10 sati seminara i 30 sati vježbi, ukupno 60 sati (3 ECTS).

 

Ciljevi, zadaci i planirani ishod kolegija
Zadaća je ovog kolegija omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz Neuroanatomije i Fiziologije i patofiziologije I usvoji najprije znanje o normalnoj funkciji živčanog sustava, a neposredno potom i znanje o patofiziološkim mehanizmima, koji dovode do poremećaja normalne funkcije i pojave specifične bolesti.Nastava se izvodi u ljetnom semestru druge godine studija: 26 sati predavanja, 18 sati seminara i 16 sati vježbi što iznosi 5 ECTS-a.Cilj kolegija je usvajanje znanja o normalnoj i narušenoj funkciji živčanog sustava u obimu koji je neophodan za daljnje uspješno praćenje studija. Zadatak nastave jest usvajanje osnovnih znanja o funkcionalnoj organizaciji živčanog sustava kao supstratu fizioloških i patofizioloških zbivanja, te usvajanje znanja o osnovnim neurofiziološkim i neuropatološkim procesima.

Izvođenje nastave:
Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi, koje uključuju primjenu kompjuterskih programa tipa Biopac i SymBioSys, koji prezentiraju fiziološke funkcije ili određene bolesti u ljudi, te programski orijentiranu nastavu. Određena patološka stanja demonstriraju se i na životinjskim modelima. Dio seminara se izvodi kao problemski orijentirana nastava tako da studenti na temelju tipičnih anamnestičkih i dijagnostičkih podataka mogu uz pomoć nastavnika rješavati složene fiziološke i patofiziološke probleme.
Na seminarima i vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o fiziološkim i patofiziološkim mehanizmima. Student je obavezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na seminarima i vježbama. Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu seminara i vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, aktivnost itd.).
U skladu sa Zakonom i Statutom Medicinskog fakulteta, svi oblici nastave (predavanja, vježbe, seminari,) su obvezni. Opravdanost izostanaka sa seminara i vježbi dokazuje se valjanim potvrdama. Predavanja, seminari i vježbe održavaju se prema Izvedbenom programu. Raspored studenata po grupama nalazi se na Share point portalu Zavoda za fiziologiju i imunologiju na slijedećoj adresi   https://spp.uniri.hr/ss_medri/katedre/427/ na koji se ulazi sa AAI adresom.

Okvirni sadržaj kolegija
Opća organizacija živčanog sustava: centralni, periferni i autonomni. Stanična biologija neurona: mikrookoliš neurona -glija stanice, moždani krvotok i njegovi poremećaji; krvno-moždana barijera i njeni poremećaji; cerebrospinalni likvor i hidrocefalus; opći energijski metabolizam mozga; Fundamentalni neurofiziološki procesi: membranski i akcijski potencijali; nastanak i širenje živčanog impulsa. Građa i funkcija sinapsi. Neurotransmiteri i njihovi receptori: biokemijske osobitosti sinteze i razgradnje, distribucija, te interakcija neurotransmiterskih sustava. Membranski receptori: razdioba, građa, aktivacija, distribucija; patofiziologija živčanog prije¬nosa. Neuronski sklopovi za obradu informacija. Organizacija senzoričkih sustava i senzoričke funkcije: somatska (receptori) i specijalna osjetila (vid, sluh, ravnoteža, okus, miris). Senzorički poremećaji, patofiziološka podloga boli. Opće ustrojstvo motoričkih sustava: s pinalni i supraspinalni refleksi; piramidni i ekstrapiramidni motorični sustav; funkcija bazalnih ganglija: cerebelarna kontrola motorike; motorički živčani poremećaji. Autonomi živčani sustav: fiziološki i patofiziološki aspekti. Opće i upravljačke funkcije mozga: ascendentni retikularni aktivacijski sustav (pažnja, budnost, spavanje); limbički sistem (čuvstva, neuroendokrinologija ponašanja), spolnost. Više moždane funkcije: laminarna i vertikalna organizacija moždane kore: integracijska funkcija živčanog sustava. Intelektualne funkcije (pamćenje, mišljenje, govor); poremećaji psihičkih funkcija.