Naziv „teodiceja” (grč. Θεός - Bog i δίκη – pravednost) koji znači opravdanje Boga uvodi Leibniz (1646.-1716.) svojim djelom Teodicejski ogled o Božjoj dobroti, ljudskoj slobodi i podrijetlu zla (1710.). Pojam „teodiceja” u širem smislu ukazuje na filozofijsku spoznaju postojanja, naravi i djelovanja Božjeg („theologia naturalis”, naravna teologija, filozofijska teologija, filozofija o Bogu) i taj je naziv uobičajen u filozofiji i teologiji katoličkih učilišta od XVIII. stoljeća te nadalje. U užem pak smislu taj naziv kazuje ono misaono nastojanje koje ide za tim da opravda Božju dobrotu, pravednost i svemoć sučelice zlu i patnji u stvorenju i povijesti i kao takva teodiceja u užem smislu spada u krug tema o Božjem djelovanju ili odnosu Boga i svijeta.U sklopu ovog kolegija bavimo se tradicionalnim dijelovima „školske” teodiceje koji obuhvaćaju pitanje Božjeg postojanja, Božje bîti ili naravi te pitanje odnosa Boga i svijeta, odnosno aspekt Božjeg djelovanja. Pritom analiziramo i suvremene diskusije o tim pitanjima te zahvaćamo i u sfere filozofije religije. U prikupljanju građe i pripremi materijala referirali smo se na klasičnu i suvremenu, referentnu literaturu, te na vlastita promišljanjima o određenim temama.
- Nositelj kolegija: Šimo Šokčević