Philosophy of Religion and Epistemology: Alvin Platinga

Kolegij se održava u suradnji s Američkim Sveučilišten Scranton. Bavi se problematikom religijske različitosti na pordučijima jugoistočne Europe. Njezinim implikacijama na život tijekom ratnih zbivanja, te mogućnošću dijaloga i pomirenja.

Cilj ovoga kolegija je upoznati studente s problematikom buddhstičko kršćanskog i kršćansko buddhističkog suživota, međureligijskog učenja i dijaloga. Započet ćemo sa istraživanjem teorijskih pretpostavke buddhističko kršćanskog i/ili kršćansko buddhističkog suživota, međureligijskog učenja, i dijaloga. Nastavit ćemo sa primjerima u njihovim socijalnim  kulturnim kontekstima  Južne i Jugoistočne Azije u kojima je buddhistička tradicija nastala kao i suvremenim kontkestima gdje su buddhističke  zajednice i tradicije prisutne. Primjere ćemo proučavati kronološkim redom od prvih dodira iz antičkog i srednjevjekovnog perioda, ozbiljnijih susreta u vrijeme misijonarski pothvata i kolonijalnih aktivnosti u novome vijeku, do dubokih obostranih interesa u svremenom dobu.

Filozofija znanosti je filozofijska disciplina koja se smatra svojevrsnom nasljednicom epistemologije, ali je ujedno neodvojiva od logike i metafizike. Povijesno gledano, njezin je nastanak vezan uz sazrijevanje njenog predmeta, odnosno novovjekovne znanosti. Prva djela na području filozofije znanosti počinju se javljati sredinom XIX. stoljeća s Williamom Whewellom, a tzv. preliminarno razdoblje u kojem su npr. E. Mach, P. M. M. Duhem, B. Russel i drugi pisali o znanosti prema predlošku klasične matematičke fizike traje gotovo cijelo stoljeće, do pojave Bečkog kruga. Jednostavnu sliku znanosti logičkog empirizma, odnosno neuspjele napore tzv. pozitivizma, zamijenila je prvo Popperova ideja falsifikacije, zatim Kuhnova smjena paradigmi. Ta anglosaksonska linija spojit će s tzv. kontinentalnom filozofijom znanosti. Tako filozofija znanosti pored općih tema o određenju znanosti, njezinoj strukturi, metodama, ciljevima i smjeni teorija uključuje i analizu temeljnih pojmova i metoda pojedinih znanstvenih disciplina, te posljedice novih rezultata i metoda znanosti na tradicionalne filozofijske probleme.

Kolegij se sastoji od predavanja (2 s/tj.) koja uključuju obradu tematskih cjelina, čitanje izvornih tekstova iz filozofije znanosti i kritičkih rasprava. Predmet nosi 3 ECTS boda.

Ciljevi kolegija su predavanjima i analizom izabranih tekstova: upoznati studente s temeljnim temama, argumentima, raspravama, pojmovima, problemima i metodama filozofije znanosti i povezanih područja kako bi mogli samostalno i kritički procjenjivati argumentaciju u suvremenim radovima filozofije znanosti.

Metafizika je temeljna filozofijska disciplina koja se tijekom povijesti shvaćala na različite načine, smatrana je kraljicom znanosti, ali doživjela i brojne kritike. Upravo suvremene rasprave naznačuju da su temeljna metafizička pitanja i cilj identificiranja naravi i strukture svega što jest ukoliko jest aktualni i danas. Metafiziku u tom smislu shvaćamo kao kategorizaciju. U ovom kolegiju ćemo se fokusirati na niz tematiziranja o klasičnim metafizičkim pitanjima (univerzalije, pojedinačnosti, tropi, identitet, promjena, uzročnost, nužno, moguće, realizam, antirealizam, propozicije itd.) iz perspektive suvremenih  autora. Od antike do danas upravo takvim tematiziranjima nanovo otkrivamo da metafizika nikada neće izgubiti status ''kraljice znanosti'' i stječemo uvid u ono što metafizika jest.

Kolegij se sastoji od predavanja (2 s/tj.) koja uključuju obradu tematskih cjelina, čitanje izvornih tekstova iz suvremene metafizike i kritičkih rasprava. Predmet nosi 3 ECTS boda.

Ciljevi kolegija su predavanjima i analizom izabranih tekstova: produbili razumijevanje tema i argumenata u kontekstu suvremenih rasprava iz metafizike, upoznati studente s najpoznatijim teorijama, temeljnim argumentima i relevantnim pojmovima izabranih suvremenih metafizičkih rasprava te ih osposobiti za samostalno argumentiranje u prilog ili kontra iznesenih teorija.

Pitanje emergencije svoje podrijetlo nalazi u antičkim raspravama o razlici između dijelova i cjeline. One otvaraju cijeli niz epistemoloških i metafizičkih pitanja, na razini rasprava o biću i rasprava o temeljnoj strukturi zbilje, u kontekstu fizike i metafizike. Temeljno pitanje je glasilo: postoji li ipak neka temeljna sastavnica sveg mnoštva, neki temelj, neko jedno prvo počelo svega ili je priroda i na fundamentalnoj razini zaista mnoštvena i složena? Dakle, složenost kozmosa nikada nije bila upitna, no kako tu složenost i njezinu pojavu razumjeti još uvijek je veliko pitanje. Ne čudi stoga da su fenomeni emergencije i složenosti, odnosno da je fenomen emergencije složenosti (emergance of complexity) iznimno aktualno pitanje i u suvremenom znanstvenom diskursu u kontekstima zaista brojnih znanstvenih disciplina, od psihologije, sociologije, biologije, kemije, fizike, kozmologije pa sve do matematike i, naravno, filozofije.

Kolegij se sastoji od predavanja (2 s/tj.) koja uključuju obradu tematskih cjelina, čitanje izvornih tekstova iz filozofije znanosti i kritičkih rasprava. Predmet nosi 3 ECTS boda.

Ciljevi kolegija su predavanjima i analizom izabranih tekstova: upoznati studente s temeljnim temama, argumentima, raspravama i pojmovima glede pitanja emergencije kako bi mogli samostalno i kritički iznositi vlastita  mišljenja u raspravama koje uključuju pitanje emergencije.

Cilj predmeta

Upoznati studente s antičkom filozofijom koja obuhvaća razdoblje nastanka filozofije i znanosti u Grčkoj (VI. – V. st. pr. Kr.), preko dubljeg proučavanja misli Platona i Aristotela, zatim prati slijed učenja stoika, epikurejaca, skeptika i neoplatoničara sve do zatvaranja škole u Ateni 529. godine.

Predmet nastoji dati uvod u široko područje filozofskih disciplina: metafizika, fizika, logika, etika, politička filozofija, estetika, antropologija, kozmologija, prirodoslovlje i dr.

Pokazati studentima koliko je antička filozofija važna za razumijevanje znanstvene kulture Zapada, koliko je prisutna u kršćanskoj misli prvih stoljeća, u srednjovjekovnoj filozofiji i filozofiji Renesanse te koliko je i danas izvor nadahnuća suvremenoj filozofiji.

Srednjovjekovna filozofija proučava razdoblje zapadne filozofije obilježeno iznimno plodnom raspravom za filozofiju i kršćanstvo, koja još i danas određuje zapadnu svijest. Sučeljavanja između grčke racionalnosti te judeo-kršćanskog i islamskog vjerovanja preoblikovalo je filozofsko propitkivanje, otvarajući nove obzore i  perspektive, te se time preoblikovala i kršćanska svijest.Povijest srednjovjekone filozofije proučava dokumente koji su prenijeli misao srednjeg vijeka i tumači njihov odnos s kulturalnim datostima toga vremena u vidu boljega razumijevanja razvoja filozofije Zapada.Predavanja su tematska, a na vježbama se obrađuju izabrani tekstovi pojedinih autora.

 

Povijest odnosa kršćanstva i filozofije započinje izrazito filozofskim upitom skeptika Pilata: što je istina?  i ne-filozofskim Isusovim odgovorom: ja sam istina. Za ranokršćanske pisce, i cijelu kasniju kršćansku teologiju i filozofiju, istina i put do istine je Isus Krist, LogoV - Riječ Božja. Teologija nastaje u  susretu kršćanstva s helenizmom, ne kao helenizacija kršćanstva, nego iz potrebe da se u formulacijama vjerskih dogmi koristi tehnika grčke filozofije. Filozofski govor i terminologiju djelomično koriste već Justin i neki drugi apologetski pisci drugog stoljeća, no prvi ranokršćanski pisac koji je izgradio vlastiti filozofsko-teološki sustav je Klement Aleksandrijski. Korištenje filozofije u obrazlaganju i formulaciji vjerskih istina, izazvalo je kod mnogih ranokršćanskih pisaca strah, nepovjerenje i otvoreno protivljenje. Klement je posebno kritizirao stavove onih koji  su smatrali da je filozofija za kršćanstvo beskorisna: "neki, uvjereni da su obdareni svim darovima, smatraju da je dobro ne dirati filozofiju, ili dijalektiku, pa ni poučiti se o fizici, zahtijevaju jedino i čistu vjeru".[1] U ovom prikazu želimo dati osnovne naznaka samih početaka odnosa kršćanstva prema filozofiji, koji će uvelike odrediti ponašanje kasnijih kršćanskih pisaca i cjelokupne teologije.

Problematika odnosa kršćanstva (vjere) i filozofije (razuma) ne javlja se u prvim desetljećima nastanka i širenja kršćanstva, zbog toga što su prvi kršćani uglavnom bili obraćeni Židovi, čvrsto povezani uz biblijsku tradiciju i Palestinu, najizvorniju židovsku sredinu. Ulaskom u poganski svijet (ujedinjen religijski, kulturno i politički) kršćanstvo još neko vrijeme zadržava uglavnom židovska obilježja, koja su sva religijski utemeljena i usmjerena. Najraniji kršćanski pisci, takozvani apostolski oci, u svojim se spisima uglavnom bave vjerskim i pastoralnim pitanjima, dok je zanimanje za filozofiju neznatno. Bitna se promjena događa sredinom drugog stoljeća, kada kršćanstvu masovnije pristupaju obraćeni pogani, među njima i mnogi intelektualci (Justin, Aristid, Tacijan, Tertulijan...) koji sa sobom donosi kulturu i naobrazbu koju su stekli u antičkim školama retorike i filozofije. Potreba da se vjerske istine teološki iskažu dovodi dogmatskih formulacija u kojima se koristi tehnika grčke filozofije a time i do stvaranja teologije[2] kao znanosti. Filozofski govor i terminologiju djelomično koriste već Justin i neki drugi apologetski pisci drugog stoljeća, no prvi ranokršćanski pisac koji je izgradio vlastiti filozofsko-teološki sustav je Klement Aleksandrijski.

Klement Aleksandrijski filozof i teolog, rođen u Ateni, izobrazbu je stjecao putujući raznim mjestima Mediterana, osobito u Aleksandriji gdje slušao i naslijedio glasovitog učitelja Pantena. Početkom III. stoljeća pobjegao je, pred progonom Septimija Severa, u  Kapadociju. Umro je oko 215. Od mnoštva spisa najpoznatija su mu djela: Protreptik, Pedagog i Stromati - u sedam knjiga raspravlja razna pitanja iz filozofije i antičke kulture.

 Korištenje filozofije u obrazlaganju i formulaciji vjerskih istina, izazvalo je kod mnogih ranokršćanskih pisaca strah, nepovjerenje i otvoreno protivljenje. Klement je posebno kritizirao stavove onih koji su smatrali da je filozofija za kršćanstvo beskorisna: "neki, uvjereni da su obdareni svim darovima, smatraju da je dobro ne dirati filozofiju, ili dijalektiku, pa ni poučiti se o fizici, zahtijevaju jedino i čistu vjeru".[3] Ovim prikazom želimo dati osnovne naznaka samih početaka odnosa kršćanstva prema filozofiji, koji će uvelike odrediti ponašanje kasnijih kršćanskih pisaca i cjelokupne teologije. 

[1] Klement Alek., Stromata, I,9,43,1) Klement Aleksandrijski filozof i teolog, rođen u Ateni, izobrazbu je sticao putujući raznim mjestima Mediterana, osobito u Aleksandriji gdje slušao i naslijedio glasovitog učitelja Pantena. Početkom III. stoljeća pobjegao je, pred progonom Septimija Severa, u  Kapadociju. Umro je oko 215. Od mnoštva spisa najpoznatija su mu djela: Protreptik, Pedagog i Stromati - u sedam knjiga raspravlja razna pitanja iz filozofije i antičke kulture.

[2] Od početka kršćanski pisci nisu prihvaćali izraz qeologia, koji se prvotno odnosio na mitsko-religijski način govor o bogovima, njihovu porijeklu i odnosu prema svijetu (usp. Platon, Rep., II 379A (u tom se tekstu po prvi put koristi riječ teologija), nego su radije kršćanstvo promatrali kao filozofiju.                                                                                               

 

[3] Klement Alek., Stromata, I,9,43,1) Klement Aleksandrijski filozof i teolog, rođen u Ateni, izobrazbu je stjecao putujući raznim mjestima Mediterana, osobito u Aleksandriji gdje slušao i naslijedio glasovitog učitelja Pantena. Početkom III. stoljeća pobjegao je, pred progonom Septimija Severa, u  Kapadociju. Umro je oko 215. Od mnoštva spisa najpoznatija su mu djela: Protreptik, Pedagog i Stromati - u sedam knjiga raspravlja razna pitanja iz filozofije i antičke kulture.

Ciljevi kolegija:

Upoznati studente s religijskom tematikom u hrvatskoj književnosti.

Sadržaj kolegija:

U kolegiju se obrađuju sljedeće teme: Religijske teme kod prvih hrvatskih pisaca. Religijske teme u hrvatskoj lirici. Religijske teme u hrvatskoj epici. Religijske teme u hrvatskoj drami. Religijske teme u hrvatskom romanu. Hrvatska katolička književnost XX. stoljeća. Posebna se pozornost posvećuje hrvatskim kršćanskim književnicima koji su stvarali za vrijeme komunističke vlasti, zbog čega nisu mogli objavljivati svoja književna djela, od kojih su mnoga i danas ostala u rukopisu.

Razdoblje renesanse teško je točno odrediti, baš kao i kraj srednjega i početak novoga vijeka. Vrijeme renesanse predstavlja i kraj srednjega i početak novoga vijeka, vrijeme je oživljavanja antike, vrijeme očitovanja stvarateljske snage filozofske misli srednjega vijeka, no i vrijeme rađanja novih ideja i novih znanstvenih otkrića. Razdoblje od XIV. do XVII. st. u kojem se stvara nova slika svijeta i čovjeka, oblikuju novi pogledi na vrijednosti što će imati posljedice za filozofiju, religiju, umjetnost, znanost, politiku i kulturu pa se poznavanje i razumijevanje ove epohe razvitka filozofijske misli pokazuje značajnim za razumijevanje daljnjeg razvitka filozofije, znanosti, umjetnosti i kulture, sve do suvremenih tematiziranja.
Ciljevi ovoga kolegija su upoznati studente s izvorima, temeljnim pojmovima, smjerovima, temama i predstavnicima filozofije (s njihovom koncepcijom filozofije) u kontekstu povijesne epohe renesanse od 1300. do 1600. godine. Posebice s renesansnim humanizmom kao općom intelektualnom podlogom renesansne kulture te s nastankom i razvojem renesansnog platonizma, aristotelizma i filozofije prirode, ali  i ukazati na povezanost i srodnost filozofije s umjetnošću toga doba te ukazati na značenje filozofije renesanse za razumijevanje filozofije, znanosti i kulture Zapada.

Srednjovjekovnu filozofijsku i teološku misao uvelike su obilježila učenja sv. Tome Akvinskog. Štoviše, Akvinčeva misao je iznimno utjecala na daljnji razvitak filozofijske misli, a i danas je aktualna jer upravo Akvinčeva promišljanja i u današnje vrijeme, često nude kvalitetno filozofsko rješenje određenih filozofijskih i teoloških pitanja.

Kolegij se sastoji od predavanja (2 s/tj.) koja uključuju analizu izabranih Akvinčevih izvornih tekstova s filozofijskom tematikom. Predmet nosi 3 ECTS boda.

Ciljevi ovoga predmeta su upoznati studente s životom, djelima i temeljnim karakteristikama Akvinčeve filozofije kako bi studenti produbili razumijevanje pojedinih tematiziranja srednjovjekovne filozofije, ali i uočili značaj i aktualnost tomističke filozofije. Stoga ćemo se osobito posvetiti analizi izvornih (izabranih) tekstova Tome Akvinskog koji problematiziraju odnos filozofije i teologije, status filozofije, te metafizička, logička, epistemološka, etička, antropološka i pitanja politike.