Studenti će steći osnovana znanja o psihološkim značajkama religioznosti, koje će moći koristiti u različitim profesionalnim područjima rada.

Religijska pedagogija je teološka i odgojna znanost koja neprestano mora biti pozorna na tendencije i razvoje u znanostima s kojima se nalazi u interdisciplinarnom odnosu i dijalogu. Proučava i unapređuje vjerski odgoj; razgrađuje i interpretira njegov specifični smisao, svrhu, zadaće, organizaciju, sadržaj i metode odgajanja. Zbog promišljanja odnosa između teorije i prakse, što je nezaobilazna sastojnica njezina istraživanja, ona je više nego druge teološke discipline vezana uz konkretnu crkvenu i društvenu praksu. U promišljanju nastoji uspostaviti produktivan i trajan dijalog između empirijski dohvatljiva činjeničnog stanja i teološke normativnosti. Njezin razvoj, samorazumijevanje, terminologija, teme i problemi kojima se bavi usko su vezani uz pojedine crkvene i društvene kontekste.