“Hrvatska glazba 19. stoljeća” razmatrat će se u okviru kolegija na dva načina: 1) kao niz usporednih glazbenih pojave koje su se začele ili odvijale u 19. stoljeću u hrvatskim zemljama i 2) kao oznaka pod kojom muzikologija dotične pojave razabire, istražuje, tumači, dokumentira i vrednuje.

Cilj je ovoga kolegija osposobiti studente za znanstvenoistraživački rad u muzikologiji, kako bi mogli samostalno koncipirati, provesti i dokumentirati vlastito istraživanje u okviru poslijediplomskog specijalističkog studija. Kolegij se sastoji iz tri vrste sadržaja: predavanja, seminara i vježbi. Na predavanjima i seminarima bit će riječi o obilježjima, metodama i postupcima znanstvenog istraživanja glazbe te njegovu dokumentiranju, uz razmatranje pojedinih primjera suvremenih znanstvenih istraživanja glazbe. Vježbe se pak sastoje iz niza zadataka na koje valja odgovoriti u pismenom obliku.

 


Kada govori o “vokalnoj” glazbi, kada opisuje različite tehnike pjevanja ili kada glasove razmatra tipološki, muzikologija pretpostavlja da je glas nešto što se po sebi razumije: emisija tonova koji dolaze iz usne šupljine. No je li tome tako? Nađemo li se pred pitanjem o tome što glas jest, valja uočiti kako odgovor na nj ovisi o horizontu iz kojega se ono razumije. Glas će se pokazati različito ovisno o tome na što smo atentivni. Upravo od te neodređenosti koja prethodi razabiranju što glas jest polazi ovaj seminar, na kojemu će biti riječi o glasu polazeći od raznih horizonata (muzikologije, filozofije, lingvistike, filmologije, znanosti o medijima, vizualnih umjetnosti i književnosti).


Razmatrajući Schubertove skladbe, Robert Schumann njihove je bitne crte imenovao na različite načine. U ovome semestru pratit ćemo tri takve figure: prva se odnosi na Schuberta kao “dijete”, druga na “nebesku duljinu” njegovih skladbi, a treća na njegov “djevojački karakter”. O značenju i učincima ovih figura na slušanje, razumijevanje, izvođenje i vrednovanje Schubertove glazbe raspravljat će se na temelju analize odabranih skladbi i čitanja izabrane literature.


Kolegij se sastoji iz dva dijela: seminara i vježbi. Na seminaru će biti riječi o određenju muzikologije, o njezinu zasnivanju, metodama, izvorima, istraživačkim postupcima, paradigmama, institucijama i etici znanstvenog istraživanja. Vježbe se pak sastoje iz niza zadataka na koje valja odgovoriti u pismenom obliku.


Kolegij će pružiti pregled povijesti hrvatske glazbe 15. i 16. stoljeća uzimajući u obzir povijesne i društvene prilike koje su bitno utjecale na glazbeno stvaralaštvo hrvatskih zemalja tog razdoblja. Teritorijalne pretenzije Venecije s jedne strane te veliki apetit osmanskog osvajača s druge strane svesti će Hrvatsku do kraja 16. stoljeća na tzv. „reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae“. Unatoč tome, intelektualna i kulturna aktivnost nije posve zamrla, osobito u primorskim gradovima koji bilježe prilično aktivan glazbeni život. Ovdje svakako valja istaknuti Dubrovnik, koji je kao slobodna republika imao bolje preduvjete za sofisticiraniju glazbenu kulturu. O tome svjedoči i prisutnost misli o glazbi koja se njegovala u humanističkim krugovima, a sačuvana je u djelima filozofa Nikole Vitova Gučetića i Miha Monaldija.

Naglasak će biti na upoznavanju primarnih izvora za hrvatsku renesansnu glazbu, kako glazbenih (Skjavetić, Patricij, Lambert Courtoys stariji), tako i literarnih (Skalić, Grisogono, Razzi i dr.), s ciljem dobivanja uvida u različite tipove izvora, a time i u različite načine na koje oni progovaraju o glazbi svojega vremena.