3. semestar

Kolegij kritički preispituje raznovrsne reprezentacije Balkana kroz čitanje raznovrsnih etnografija, putopisa, vizualnih zapisa, znanstvenih interpretacija, književnih djela i glazbenih uradaka. Posebna pažnja u seminarima posvećena je etnografijama s početka 20. stoljeća koje uvode koncept Balkana u javno poimanje. Navedeni koncept i njegove istoznačnice promišljaju se kroz teorijsko višeglasje koje dolazi iz područja balkanističkih studija. Osim upoznavanja s osnovnim predodžbama Balkana, kolegij će pokušati odgovoriti na pitanja konstitucije specifičnih međukulturnih i međureligijskih odnosa kroz dijakronijski i sinkronijski pristup. Kroz ukazivanje na mijene u pristupima istraživanju europskog jugoistoka te različite institucionalne i akademske okvire istraživanja Balkana, otvara se mogućnost problematizacije europskog jugoistoka i etnokulturnih procesa koji karakteriziraju suvremeno društvo, politiku, povijest, međuetničke odnose, itd. Studenti će upoznati raznovrsne načine oblikovanja  Balkana kao Drugog, odnosno njegove specifične binarne predodžbe u kojoj se navedeni prostor reprezentira kroz ambivalencije suprotstavljenosti, podjela, egzotičnosti i mističnosti.

Tumačeći kulturu odijevanja polazište predstavlja samo ljudsko tijelo, stapajući se sa značenjima odijevanja i predstavljajući mjeru za ravnanja u prirodnoj i društvenoj sredini. Opća značenja odijevanja se kroz nastavu povezuju s neologizmom narodne nošnje, nastale početkom XIX. st. s promjenom predodžbi o lokalnom odijevanju predindustrijskog doba. U tom smislu čini i dio formativnih tema etnologije. 

Polazišta etnološke kodifikacije predstavljaju obilježja tekstilne i odjevne baštine i kulture odijevanja kakva su našla mjesto u uspostavljenim tipologijama, kategorijama i sustavu areala. Predočavanje nastanka ovoga pojma u vremenu glorifikacije rukotvornih dobara naspram masovno proizvedenih industrijskih dobara ujedno je i predložak za razumijevanje kulture odijevanja, kako povijesne tako i aktualne.