Etnografija kao istraživačko uranjanje u kulturu određene zajednice s rezultatima razumljivima kako za struku tako i za samu istraživanu zajednicu (elementi definicije Alana Brymana iz edicije „Ethnography“ 2001. godine) u tzv. „teškoj baštini“ (Logan i Reeves, 2008.) polučuje prijeporne točke, poput metodološkog imperativa „sudjelujućeg promatranja“ ili emocionalne neutralnosti etnografa (Rosaldo 1984.). Nastavni predmet polaznike etnografski osposobljava po današnjim metodologijskim standardima rada u osjetljivim i izazovnim sredinama.

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća i lingvističkog obrata smjenjuju se u antropologiji i znanostima o kulturi najraznovrsniji obrati s namjerom što jasnijeg diferenciranja područja istraživanja, te u potrazi za novim epistemologijama propitivanjem postojećih metodskih i metodoloških pretpostavki pojedinačnih disciplina. U ovom kolegiju ćemo razmotriti neke od najvažnijih postmodernih obrata u antropologiji (kulturni, performativni, prostorni, afektivni…). Završit ćemo sa suvremenim ontološkim obratom.