Uvod u kulturalnu povijest

Kolegij Uvod u kulturalnu povijest istražuje povezanost kulture i povijesti kroz različite povijesne kontekste, ideologije i kulturne proizvode 20. stoljeća. Studenti se upoznaju s teorijama kulturalne povijesti i s „kulturalnim obratom“ u humanistici. Cilj kolegija je razviti sposobnost interpretacije kulturnih fenomena kroz povijesne i teorijske okvire.

Tekstualnost i narativnost

SADRŽAJ KOLEGIJA
• Materijalnost i nematerijalnost teksta; pitanje granica teksta; jezičnost i kulturološka
razumljivost teksta – tekst i svijet; oblici reprezentacije i pluralnost značenja; autoreferencija i
heteroreferencija teksta; značenje kao tekst i diseminacija značenja (Homi K. Bhabha)
• Pripovijedanje i tekstualne prakse; oznakovljenje, tekstualizacija, (kulturološka)
kontekstualizacija: problemi dijegeze i reprezentacije; materijalizacija iskaza i kontekstualna
povezanost; intertekstualna i diskurzivna pozadina čitanja, čitanje kao interpretacija
(Kristeva, Pêcheux, Benett, Felman)
• Komunikacijski parametri; emisija i recepcija; moć teksta i moć konteksta (ideologije, kulture);
mehanizmi otpora; mehanizmi pridobivanja čitatelja (autokontekstualizacija teksta;
pripovjedno i figuralno uklapanje čitatelja; Ross Chambers); koncepcije ideologijskog
zavođenja (Althusser); politika i etika pripovijedanja (Biti)
• Tekstualnost i narativnost u kibernetičkom prostoru: postmodernistički preokret i novi mediji;
multimedijalni diskurs; kibernetički prostor, virtualnost i tekst (M.L. Ryan); komuniciranje i
narativni čin u virtualnom prostoru; uloga stroja

Pravci u suvremenoj kulturalnoj teoriji

Odabrane kulturološke teme 3: Kultura sjećanja

Kolegij Kultura sjećanja bavi se teorijama i praksama kolektivnog pamćenja te analizom kako se prošlost oblikuje kroz umjetnost, medije i političke rituale. Poseban naglasak stavlja se na kontekste jugoistočne Europe i Hrvatske. Studenti kroz analitičke zadatke istražuju kako sjećanje postaje instrument kulturnog identiteta i političkog djelovanja.

Kulturna politika

Kolegij Kulturna politika upoznaje studente s teorijskim okvirima i praktičnim aspektima kulturne politike kroz analizu odnosa između države, civilnog društva i kulturnih institucija. Naglasak je na razvijanju projektnih i organizacijskih vještina u području kulture. Studenti izrađuju vlastiti kulturni projekt s ciljem razumijevanja stvarnih mehanizama kulturne produkcije i financiranja.

Feminizam i tijelo

Sadržaj kolegija i ciljevi

Glavni cilj kolegija jest razviti dijaloška čitanja i kritička propitivanja teza knjige Perfect Me Heather Widdows, s posebnim naglaskom na koncept ljepote kao etičkog ideala i njegove učinke na svakodnevne prakse, afekte i norme. Kolegij se izvodi u formatu „flipped classroom“: core čitanje (Widdows) čita cijela grupa, a dodatna čitanja raspoređuju se po dvjema stalnim skupinama (A/B) koje u nastavi vrše peer-teaching i vode raspravu uz stručne sažetke. 

Polazeći od Widdows, kolegij sustavno povezuje i sučeljava ključne feminističke i kritičke pristupe tijelu i ljepoti: disciplinarne i normalizacijske mehanizme (Bordo; Bartky; Young), postfeminističke i medijske režime reprezentacije (Gill; McRobbie), intersekcionalne okvire (Crenshaw; hooks), de/kolonijalne perspektive (Mohanty; Fanon), fenomenološke i materijalističke pristupe (Young; Braidotti), modu i praksu tijela (Entwistle; Gimlin), kao i kritike industrija ljepote i neoliberalnog osnaživanja (Wolf; Jeffreys; Gill & Orgad). Time se Widdowsove teze (o dužnosti, rutini, normalnosti, skrivenim troškovima i krivnji) stavljaju u napet dijalog s različitim tradicijama feminističke teorije, kulturnih studija i etike. 

Dodatni ciljevi:

  1. Analitički razložiti kako ljepota funkcionira kao moralni okvir koji dodjeljuje pohvalu/krivnju i pretvara (ne)angažman u pitanje vrline, uz uvid u raspon od rutine do „ekstremnih“ praksi.

  2. Prepoznati i evaluirati discipliniranje i samonadzor u svakodnevnim režimima tijela te njihovu medijsko-komercijalnu produkciju i normalizaciju.

  3. Kritički razmotriti postfeminističke „feeling rules“ i confidence imperativ (npr. „voli sebe“, „budi najbolja verzija sebe“) kao načine psihologizacije strukturnih nejednakosti.

  4. Sustavno primjenjivati intersekcionalnu analizu (rasa, klasa, dob, (ne)mogućnost, migracijski status) i de/kolonijalne uvide u tumačenju standarda ljepote i dostupnosti „ideala“.

  5. Uspostaviti veze između modnih/medijskih praksi, materijalne kulture i etičkih kriterija, te raspraviti dileme autonomije, pritiska i „izbora“.

  6. Razviti istraživačke i argumentacijske vještine (sažetak, pojmovnik, komparativni osvrt, kritička refleksija) kroz kontinuirani rad (core sheet, group summary, 3–2–1, kolokviji/esej). 

Tematski luk kreće od A Duty to Be Beautiful? i Life Is One Long Catwalk, preko globalnih i intersekcionalnih presjeka (A New (Miss) World Order?), zatim prelazi na rutinu/normalnost/skrivene troškove, te završava raspravama o tijelu-sebstvu, vrijednosti, „radim to za sebe“ i raspodjeli boli/dobiti. Svaki se korak mostom povezuje s pratećim autorima i ključnim pojmovima, uz seminare, rasprave i kolokvije predviđene izvedbenim planom.

Course Description and Aims

The primary aim of the course is to develop dialogic readings and critical interrogations of Heather Widdows’s Perfect Me, focusing on beauty as an ethical ideal and its effects on everyday practices, affects, and norms. The course adopts a flipped-classroom format: the entire cohort completes the core reading (Widdows), while two stable groups (A/B) rotate peer-teaching based on accompanying texts and lead discussion through expert summaries.

Building on Widdows, the course systematically stages encounters with major feminist and critical approaches to the body and beauty: disciplinary/normalising mechanisms (Bordo; Bartky; Young), postfeminist/media regimes (Gill; McRobbie), intersectional frameworks (Crenshaw; hooks), de/colonial perspectives (Mohanty; Fanon), phenomenological and materialist accounts (Young; Braidotti), fashion/body practice (Entwistle; Gimlin), and critiques of beauty industries and neoliberal empowerment (Wolf; Jeffreys; Gill & Orgad). In this way, Widdows’s theses (duty, routine, normality, hidden costs and guilt) are put in productive tension with diverse strands of feminist theory, cultural studies, and ethics.

Additional aims (beyond the primary aim):

  1. Analyse how beauty operates as a moral framework, assigning praise/blame and translating (non-)engagement into a question of virtue, across a spectrum from routine to “extreme” practices.

  2. Identify and assess discipline and self-surveillance in everyday body regimes and their media-commercial production and normalisation.

  3. Critically examine postfeminist “feeling rules” and the confidence imperative (e.g., “love yourself,” “be your best self”) as modes of psychologising structural inequalities.

  4. Systematically apply intersectional (race, class, age, (dis)ability, migration) and de/colonial lenses to standards of beauty and access to “ideals.”

  5. Connect fashion/media practices, material culture, and ethical criteria, debating autonomy, pressure, and “choice.”

  6. Develop research and argumentation skills (abstracting, concept glossaries, comparative critique, reflection) through continuous coursework (core sheet, group summary, 3–2–1, quizzes/essay).The thematic arc moves from A Duty to Be Beautiful? and Life Is One Long Catwalk, through global/intersectional vistas (A New (Miss) World Order?), then to routine/normality/hidden costs, and culminates in debates on body-self, worth, “I’m Doing It for Me,” and the distribution of pain/benefit—each step bridged to accompanying authors and key concepts, with seminars, discussions, and quizzes as outlined in the implementation plan.