The course presents the methodology and techniques of the research of the archaeological sites found in the water, at different depths. It deals with the three large groups of underwater sites: 1) the sites in the coastal areas, 2) the sites reachable by the sport dives and 3) the sites at greater depths, which require the application of new technologies. Through the Ppt presentations and practical work, the students learn about the current possibilities and limitations in underwater archaeological research. Presented methodology and techniques are illustrated through a number of examples from Croatia and abroad. The course aims at preparing the students for the specific needs of the research and study of the underwater archaeological sites, realized either through the archaeological diving, or through the application of the sophisticated technical equipment.

The course presents the appearance and development of amphorae from the Late Bronze Age through the Early Middle Ages, and their importance for the study of the maritime trade in Mediterranean during various periods of human past. It explains the typology of amphorae, the production process, the dating issues, the content and the distribution of various types. The special attention is paid to the underwater amphorae finds, often found in the Greek and Roman shipwreck contexts, as the most valuable indicators of the maritime trade, and the common seafaring routes.

Kolegij obrađuje problematiku nastanka i razvoja amfora od kasnog brončanog doba do kasne antike i
ranoga srednjeg vijeka, te njihovoga značenja za proučavanje pomorske trgovine u Sredozemlju
tijekom različitih vremenskih razdoblja. Kolegij studente upoznaje s tipologijom amfora, te datiranjem
i rasprostranjenošću pojedinih oblika. Poseban naglasak stavljen je na podmorske nalaze i njihov
doprinos proučavanju antičke trgovine i gospodarstva.
Kolegij upoznaje studente sa specifičnom skupinom arheoloških nalaza koji se često pronalaze u
podmorju u odličnom stanju očuvanosti, te ih uči kako će na osnovi njihove precizne determinacije
izvoditi zaključke o pomorskoj trgovini tijekom prapovijesnog, antičkog i ranosrednjovjekovnog doba.

Razvoj epigrafike u Hrvatskoj. Nadgrobni natpisi (tituli, portretne stele, tzv. liburnski cipusi). Posvetni natpisi (dedikacije italskim, orijentalnim i autohtonim božanstvima). Javni natpisi (natpisi na javnim građevinama, munificijencije, miljokazi, terminacijski natpisi). Počasni natpisi (iskazivanje počasti carevima i gradskim uglednicima). Instrumenta (natpisi na uporabnim predmetima). Natpisna građa važnijih gradova u Dalmaciji i Histriji (Salona, Aequum, Narona, Epidaurum, Iader, Aenona, Asseria, Burnum, Senia, Pola, Parentium...). Onomastika (imenovanje rimskih građana, oslobođenika, romaniziranih autohtonaca, "ilirska" onomastika). Natpisi municipalnih magistrata i svećenika. Natpisi vojnika. Starokršćanski natpisi

Religijski život i kultovi rimskog doba na prostoru između Alpa, Jadrana i Dunava razmatrat će se u širem, mediteranskom okviru i sagledavanjem razvoja ideja kroz sinkretističke procese u pravcu monoteizma. Za razumijevanje vanjskih i unutarnjih pojavnosti rimske oficijelne, orijentalnih i drugih religija i kultova na tom prostoru bitno je uočavanje procesa na italskom poluotoku. Istraživat će se problemi širenja kultova, grupe i društveni slojevi koji su njihovi nositelji, kolegiji i svećenici, oblici svetišta, osobine i aspekti pojedinih božanstava, liturgija i doktrina. Sadržaj predmeta odnosi se na rimsku klasičnu religiju (kult Kapitolijske trijade, Dii sanctores maiores, religijski elementi u limitaciji agera i podizanju tropeja, vjerovanja o zagrobnom životu, koncept duše...), štovanje carske osobe, autohtone kultove, mitraizam, metroački i druge maloazijske i orijentalne kultove i na egipatska božanstva na istočnoj jadranskoj obali rimskog doba. Kroz analizu literarnih izvora i epigrafičko-arheološke građe opisat će se penetracija rimske oficijelne religije u indigene sredine, sinkretistički procesi i slom poganske religije tijekom 4. i 5. st. Cilj je studente uputiti u metode znanstvenoistraživačkog rada, da bi mogli izraditi specijalističke seminarske radnje iz ovog kolegija u 3. semestru diplomskog studija, kao i kvalitetnu magistarsku radnju s temom o rimskim kultovima i religiji na jadransko-podunavskom prostoru. Vještine koje trebaju svladati su primjena istraživačkih metoda, analitičko-sintetički pristup problemima i suverena upotreba kritičkog aparata u pisanju tekstova seminarskih radnji.

Kratak uvod u predromaniku (promatrajući širi europski kontekst). Povijest istraživanja predromaničke arhitekture, kamene plastike i skulpture s posebnim naglaskom na arheološki kontekst. Predromanička arhitektura i skulptura od 8. do sredine 11. st. na prostorima Dalmacije: građevinski oblici, kamena plastika i skulptura, klesarske radionice.

Kako su nepoznati sustavi simbola, odnosno, kulturni sustavi zajednica brončanog doba na dvjema jadranskim obalama, od 2500. g. pr. Kr. - 9/8. st. pr. Kr., analiziraju se: pojedinačni znakovi i simboli (uglavnom ikonični), te različite složene simboličke strukture (obredi, vjerovanja, ostaci mitova). Izvor podataka su: arheološka građa (grobovi, ostave) i literarni izvori. Problematika se iznosi kroz tri veće tematske cjeline, uvijek u relevantnom jadranskom kontekstu, odnosno, komparativno, u europskom i u znatno širem kontekstu, sukladno složenosti problema. Konkretno, uključene su usporedbe s nordijskom, halštatskom, apeninskom, balkanskopodunavskom, egejskom i ostalom indoeuropskom relevantnom građom iz religijsko-društvene sfere.

Osnovne osobine ranosrednjovjekovnih groblja i tipologija  grobova. Osobine grobnog inventara s posebnim naglaskom na  mogućnost kronološkog i etničkog vrednovanja pojedinih kategorija nalaza. Novac u grobovima, tipologija nakita, oružja, keramike i ostalog kulturnog inventara. Bizantski i karolinški utjecaji na materijalnu kulturu ranog srednjeg vijeka u Dalmatinskoj Hrvatskoj. Problemi profane arhitekture, naselja i fortifikacija.

Kolegij obrađuje sepulkralnu umjetnost u razdoblju od grčke kolonizacije do kraja antike. U uvodnom se dijelu kolegija razmatra autohtona komponenta (Istra, Liburnija, Dalmacija, Lika) i vanjski grčko-rimski utjecaji na formiranje specifičnih oblika ilirske sepulkralne umjetnosti (npr. japodske urne). Zatim se obrađuju glavni fenomeni helenističke i rimske carske umjetnosti: obiteljske grobnice, pojava tzv. «stela isejskog tipa» i drugih karakterističnih sadržaja helenističke sepulkralne umjetnosti (tanagra statuete, apulska i gnathia keramika, itd.), počeci prave rimske provincijalne umjetnosti, pojava karakterističnih rimskih monumentalnih nagrobnih spomenika (stele, are, tzv. liburnski cipusi, sarkofazi), uloga vojske i novopristigle italske populacije u njihovoj popularizaciji, pojava ugradbenih nadgrobnih reljefa s portretima pokojnika, fenomen ilirsko-rimske nadgrobne umjetnosti, itd. Središnji dio kolegija obrađuje specijalističke teme i metodologiju njihova istraživanja: problematiku vanjske forme i unutrašnjeg ustrojstva pojedinih tipova spomenika, tj. metodologiju suvremene strukturalne tipološke klasifikacije, odnos arhitektonskih i nearhitektonskih modela, odnos spomenika prema nekropolama, problem radionica (officina) i kontinuiteta produkcije, primjere zajedničkoga radioničkog podrijetla različitih vrsta spomenika, primjere tzv. hibridnih spomenika, odnos incineracije i inhumacije, moguće utjecaje religije, filozofije i mode na promjenu načina sahranjivanja, portrete pokojnika i njihovu nošnju, itd. Posebna se pažnja poklanja pitanju importirane nadgrobne plastike, npr. reljefnim sarkofazima atičke, rimske ili maloazijske produkcije, kao i njihovu utjecaju na domaće radionice sarkofaga (Salona, Brač).

Kolegij donosi opći pregled specifičnih vrsta nalaza, objekata i pojava (građevine, antropomorfne i zoomorfne figurine, prikazi, predmeti apotropejskog značenja, simboli, žrtvenici, grobovi i nekropole i sl.), te se bavi tumačenjem njihovog smisla i značenja u životu neolitičkih zajednica, posebno s obzirom na njihovu univerzalnost na teritorijalnoj i učestalost na vremenskoj razini u neolitiku.
Osim spoznavanja mogućnostima koje pružaju arheološki nalazi u proučavanju vjerovanja, kultova, religioznosti i općenito duhovne kulture neolitičkih zajednica, odnosno nematerijalnih aspekata života, kroz kolegij će se studentima približiti i oni oblici vjerovanja neolitičkih zajednica (kult predaka, kult mrtvih, kultovi plodnosti i dr.) koje je moguće rekonstruirati, interpretirati ili pretpostaviti na temelju pojedinačnih nalaza ili nalazišnih cjelina, njihovih oblikovnih karakteristika, konteksta u kojima su pronađeni ili analogija s primjerima iz komparativne etnologije.

Kolegij donosi opis biološke evolucije čovjeka uz prikaz fosilnih ostataka i arheoloških nalaza. Daje
se uvid u materijalnu i duhovnu kulturu ljudi u najranijem razdoblju postojanja.
Na kolegiju se obrađuju temeljna teorijska i empirijska znanja o:
- pripremi arheoloških iskopavanja;
- standardnim metodama iskopavanja osnovnih vrsta i tipova nalazišta;
- primjeni uobičajenih tehnika;
- načelima arheološke stratigrafije i stratigrafski vođenim iskopavanjima;
- vrstama i tipovima istraživanja s područja komplementarnih znanosti;
- oblicima terenske dokumentacije i metodama njihova vođenja;
- postupanjima s primarnim i sekundarnim arheološkim nalazima prikupljenim tijekom iskopavanja.
U okviru obveznog terenskog dijela nastave koja se provodi na arheološkim iskopavanjima, stečena
teorijska znanja se i praktično primjenjuju.

Kolegij obrađuje problematiku arheološke valorizacije razdoblja razvijenog i kasnog srednjeg vijeka na prostoru istočne jadranske obale i zaleđa kroz proučavanje arheološke, povijesne i umjetničke baštine. S obzirom da su navedena razdoblja do sada bila gotovo potpuno zanemarena u hrvatskoj arheologiji, kolegij će obrađivati njihove glavne karakteristike te ukazati na njihove posebnosti kao i povezanost navedenog prostora sa ostatkom Europe. Također će se obrađivati najznačajnije povijesne i kulturne pojave u Europi tog vremena kao i njihov utjecaj na kulturnu baštinu. U sklopu kolegija proučavati će se ostatci nepokretne baštine kao što su sakralna i profana arhitektura, fortifikacije, groblja, s osobitim naglaskom na pokretan sitan materijal (nakit, keramika, staklo, metalni predmeti, oružje) u periodu od 12. do 16. stoljeća..

Kolegij je organiziran na takav način da se iz velike količine arheološkog starokršćanskog materijala izdvoje srodne teme koje na najbolji mogući način mogu oslikavati vjerske, društvene i političke prilike kasnoantičkog razdoblja (izvan Hrvatske). Upravo radi toga što je takvog materijala jako puno na raspolaganju, odlučilo se glavnoj temi „Starokršćanskoj arheologiji“ dodati podnaslov – odabrana poglavlja. Na ovaj način nastavnik odabire točno određene teme koje prilagođava potrebama nastave toga semestra. U ljetnom semestru 2020. godine kombinirat će se tematike „starokršćanske ikonografije“ i „starokršćanskih funeralnih običaja“. Studenti će se upoznati s glavnim tematikama starokršćanske ikonografije i (što je još važnije) upoznat će se s njenim razvojem i promjenama kroz stoljeća (od kraja 2. do 6. stoljeća). U dijelu posvećenom „funeralnim običajima“ upoznat će se: s antičkim i kršćanskim ritualima i pristupima pogrebu od postanka kršćanstva do 6.-7. stoljeća, s glavnim topografskim pitanjima i odabirima pozicija za kršćanska groblja, tipologiji grobova, te s primjerima (većinom iz susjednih zemalja).

Pojava umjetničkog i simboličkog izražavanja najbolji je dokaz tzv. kognitivne revolucije anatomski modernog čovjeka i brzih promjena društvu. No u posljednje vrijeme sve su brojniji nalazi koji pokazuju da su i druge ljudske vrste mogle biti sposobne za isto.
Cilj kolegija je upoznati studente s početkom umjetnosti kao i s ključnim temama vezanim uz simbolizam i umjetnost paleolitika i mezolitika, s fokusom na nalazišta s tragovima umjetnosti na stijenama kao i ona s nalazima prijenosne umjetnosti.

Kolegij "Željezno doba Europe" kroz odabrane teme nastoji  pomiriti  problematiku  pojedinačne jadranske  kulture i fenomen „jadranskog zajedništva“ u kulturno-etnički naglašeno heterogenom jadranskom krugu tijekom I tis. pr. Kr. Jadransko zajedništvo objašnjava se zadanim zemljopisni okvirom, zatim stoljetnim interakcijama autohtonih zajednica (Histri, Veneti, Etruščani, Liburni, Delmati, Piceni, Dauni, Mesapi, i drugi) i, napokon, akulturacijom  autohtonoga  i grčkog, etruščanskog i rimskog svijeta na prostoru od Caput Adrije i Histrije do Apulije,  Magne Grecije i Albanije. Kako je Jadran tijekom I tis. pr. Kr.  spona Sredozemlja i  kontinenta, analiza  jadranskih  događanja (procesa, kulturnih promjena)  provodi se u  relevantnom  sredozemnom  i kontinentalnom,  posebno u istočnom halštatskom, balkanskom, egejskom  i  podunavskom kulturnom kontekstu. Promjene (društvene, političke, religijske) uzrokovane  su  strukturom   autohtonih kultura, te  povijesnim okolnostima, konkretno,  grčkim, etruščanskim, keltskim i rimskim kulturno-etničkim prodorima u proto/povijesnoj Europi.