Godine 1832., na vrhuncu djelovanja cenzure u reakcionarnoj austrijskoj carsko–kraljevskoj monarhiji, Nikolaus Lenau emigrira u Ameriku nadajući se da će tamo pronaći slobodno društvo. Razočaran Amerikom, nakon svog povratka u Austriju, dvoumio je o tome postoji li uopće mogućnost stvaranja slobodnoga društva, te u svom epu u stihovima Faust (1836) gleda čovjeka kao usamljenog pojedinca. Nakon upoznavanja s Hegelovom filozofijom povijesti, međutim, mijenja se njegovo gledište i posvećuje se pisanju epova u stihu kao što su Savonarola (1837), Johannes Ziska (1840), te njegovom glavnom djelu Die Albigenser (1842). Piše on tu o povijesnim revolucionarima, pobunjenicima čije djelovanje promatra samo kao etapu u neophodnom razvoju slobode u budućnosti. Srednjovjekovne i heretičke teme iz Lenauovih pjesama i epova postaju tako sredstvima njegove osobne pobune protiv cenzure i nositelja vlasti, a piše ih s ciljem vlastitoga doprinosa daljnjem razvoju slobodnoga društva.
- Nositelj kolegija: Zaneta Vidas Sambunjak
- Nositelj kolegija: Geriena Karačić
- Nositelj kolegija: Anita Pavić Pintarić
- Izvođač kolegija: Nikolina Miletić
Glavna težišta nastave su upoznavanje studenta s metodama utvrđivanja kulturalnih i nacionalnih specifičnosti idioma u korpusu različitih jezika, te s postupcima leksikografskog i translatorskog supostavljanja međujezičnih ekvivalencija na odabranom korpusu idioma dvaju jezika
- Nositelj kolegija: Anita Pavić Pintarić