Kolegij se bavi odnosom književnosti i drugih umjetnosti te se u sklopu kolegija odrađuje metodička praksa u osnovnim i srednjim školama za nastavni predmet Hrvatski jezik.

Kolegij uključuje dvoje - poststrukturalističku refleksiju o krizi humanizma te interpretaciju posthumanističkih književnih reprezentacija u suvremenim romanima svjetske i hrvatske književnosti. Termin "posthumanizam" u teorijskim diskursima humanističkih i društvenih znanosti pojavljuje se tek od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća, kada ga u svojim  književnokritičkim studijama među prvima upotrebljava Cary Wolfe. No, suvremeni teoretičari posthumanizma, pa i sam Wolfe, začetak posthumanističke refleksije nalaze u posljednjem poglavlju Foucaultovih Riječi i stvari, dakle već u 60-ima. Predavanja će biti fokusirana na opća mjesta posthumanističke teorije relevantna za književnost - kriza razuma (sumnja u etičnost racionalizacije); endizam (kraj čovjeka/ kraj povijesti/ kraj vremena); destabilizacija kategorije ljudskog (privilegiranje neljudskog, animalnog, čudovišnog); antihumanizam (otpor humanističkom antropocentrizmu i prosvjetiteljskom progresivizmu), uključujući pritom različita teorijska polazišta i kontekste, od francuskih antihumanista, preko postkolonijalne kritike do neomarksističkih autora (M. Foucault, J. Baudrillard, J. F. Lyotard, E. Said, H. Bhabha, G. Ch. Spivak, Ania Loomba, G. Agamben, T. Eagleton, S. Sim, S. Žižek). Na seminarima studenti pripremaju samostalne interpretacije književnih tekstova izabranih s popisa lektire sastavljenog za kolegij.