U zadnjih nekoliko desetljeća interes za studije sjećanja (memory studies) oživljava kako u javnom prostoru, tako i među istraživačima društvenog i humanističkog usmjerenja. Unatoč brojnim pristupima istraživanju sjećanja i pamćenja, te konceptualnim asocijacijama proizašlima iz takvih pristupa (prakse sjećanja, politike pamćenja, kulturne memorije, mjesta sjećanja, protu-sjećanja, usmena povijest, itd.), problematika temporalnosti nerijetko ostaje nereflektirana za razumijevanje odnosa prema sjećanjima i različitim ritmovima doživljavanja vremena. Cilj je ovog kolegija problematizirati odnos između raznolikih kultura sjećanja i kulturno uvjetovanih iskustava temporalnosti uvažavajući teorijske i konceptualne spoznaje za vlastita etnografska istraživanja.

Kroz kolegij studenti će se upoznati s temeljnim konceptima iz područja studija sjećanja i različitim disciplinarnim pristupima koji teorijski problematiziraju odnos raznolikih kultura sjećanja i iskustava temporalnosti. Navedeni će se koncepti kritički promišljati na primjerima kulturnih fenomena koje obilježavaju suvremeno društvo poput spomenika, inicijativa, performansa, komemoracija, mjesta sjećanja, društvenih mreža, festivalskih izvedbi, itd. Primjenom etnografske metode studenti će u vlastitim istraživanjima sjećanja i temporalnosti analizirati dinamiku odnosa između individualiziranih, (ne)posrednih iskustava prošlosti i institucionalno posredovanih slika prošlosti, te refleksije navedenog odnosa u suvremenim društvenim i kulturnih procesima.

Kolegij će problematizirati raznolika pitanja relevantna za promišljanje odnosa raznolikih kultura sjećanja i iskustava temporalnosti: Kakva je dinamika odnosa između sjećanja, prošlosti i temporalnosti? Koja je uloga temporalnosti u oblikovanju slika prošlosti? Koja je uloga jezika, tijela i prostora u oblikovanju kronologije i kauzalnosti u poimanjima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Kako objekti u prostoru zadobivaju značenja koja ih vežu uz sjećanje pojedinaca i kolektiva? Kakav je odnos između osobnih i kolektivnih sjećanja te identiteta utemeljenih na (ne)posrednim iskustvima prošlosti? Koja je uloga muzeja, društvenih mreža i performansa u oblikovanju sjećanja i iskustvenih doživljaja prošlosti? Kako se na granici institucionalno oblikovanih slika prošlosti i osobnih iskustava oblikuje odnos prema prošlosti u javnom i privatnom prostoru?

Kroz diplomsku praksu student će stečena nastavna znanja aktualizirati uvidima u potrebe u kulturi, povezat će se s relevantnim ustanovama, lokalnom zajednicom i civilnim sektorom. Pod vodstvom mentora student se priprema, upućuje, nadgleda i provjerava sposobnosti primjene stečenih znanja u  radu ustanova povezanih s kulturom vlastite sredine iz koje dolazi.