Diplomski sveučilišni

SPECIJALNI DIO

 

Anatomska građa sjemena pšenice

Sjemenka pšenice je građena od:

sjemenjača – od celuloze, hemiceluloze i pektina. Na trbušnoj strani je brazdica, a na vršnoj bradica.

Aleuronski sloj – bogat je bjelančevinama i nalazi se ispod sjemenjače.

Endosperm – bogat škrobom

Klica – bogata uljem. Sastoji se od radicule (korjenčića) i coleoptile (listića) te scuteluma (štitića) koji ju štiti pri klijanju i prodoru kroz tlo.

 

Plod i cvat pšenice

Plod je pšeno, a cvat klas koji ima centralno vreteno člankovito sastavljeno od

nodija i internodija. Na nodiju su 2 – 3 klasića, a broj nodija je oko 20. Svaki klasić ima po jedan cvijet u kojem su 3 prašnika, tučak i dvostruko rasperjana njuška. Cvijetni organi su obavijeni sa dvije pljevice (palea superior – košuljica i palea inferior – obuvenac).

 

Građa klasa pšenice

Svaki klasić ima po jedan cvijet u kojem su 3 prašnika, tučak i dvostruko rasperjana njuška. Cvijetni organi su obavijeni sa dvije pljevice (palea superior – košuljica i palea inferior – obuvenac).

 

Određivanje starosti sjemena metodom radioaktivnog C14

Svaki živi organizam sadrži u sebi određenu količinu radioaktivnog ugljika

C14. Nakon smrti koncentracija C14 postupno opada, te je njegovo poluvrijeme raspada 5568 godina. Na temelju toga se određuje starost fosilnih ostataka. C14 potječe iz dušika iz atmosfere koji reagira sa C12, te nastaje C14. On stvara spojeve s O2 i nastaje CO2 koje je obilježen radioaktivnim C14. Najstarija pronađena sjemenka je sjemenka arktičke lupine (Lupinus arcticus) stara 6.000 godina i koja je ipak proklijala (zahvaljujuči tvrdoj sjemenjači i vječitom ledu).

 

Specifičnosti sjemenske proizvodnje pšenice

Potrebno je osigurati određenu količinu kvalitetnog sortnog sjemena određenih

kategorija. Što je kategorija viša veća je genetska čistoća, a svakim umnažanjem dolazi do neznatnog pada kakvoće i prinosa. Potrebno je ispuniti i neke uvjete:

sjemensku proizvodnju treba voditi stručna osoba

obavezan plodored zbog štetnika, bolesti, iskorištenja hraniva

obavezna aprobacija (minimalno 2 puta)

 

Kategorije sortnog sjemena kod samooplodnog bilja (OECD)

Definirane su po kriterijima OECD-a (Organisation for economic cooperation

and development). Kategorije su:

predosnovno sjeme (Prebasic seed)

osnovno sjeme (Basic seed)

sjeme C1 generacije → certificirano (Certified seed of I generation)

sjeme C2 generacije → certificirano(Certified seed of II generation)

komercijalno (Comercial seed)

standardno (Standard seed)

 

 

Označavanje kategorija sortnog sjemena

predosnovno = bijela boja s dijagonalnom ljubičastom crtom

osnovno = plave boje

certificirano C1, C2, C3 = bijele boje

 

Gubitak genetske čistoće (uzroci degeneracija sjemena)

Uzroci mogu biti:

propusti tijekom manipulacije sjemenom (čovjek ih napravi u sjetvi, žetvi, transportu)

mutacije koje mogu biti

spontane 10^-3

prirodne 10^-7

inducirane čovjek ih svjesno izaziva

vještačke da bi stvorio nove individue

stvaranje out-cross → križanac nastao spajanjem genotipa iz izvorne populacije s genotipom druge populacije (neželjeni križanac)

inbreeding depresija – nastaje kontinuiranom samooplodnjom koja traje do 10 generacija, a rezultat su kržljave biljke (inbreeding depresija kao rezultat recesivne homozigotnosti).

 

Aprobacija sjemenskog usjeva

Obavljaju ju aprobatori, tijekom aprobacije upisuju se podaci o datumu

aprobiranja, o površini, kategoriji i niz dr. podataka.

 

Vrijeme aprobacije i osnovne postavke

Obavlja se dva puta u vrijeme klasanja i u vrijeme voštane zriobe. Bilježe se podaci o genetskoj čistoći, prisustvu korova, općem stanju usjeva, polijeganju, intenzitetu bolesti…

 

Preliminarni, komparativni i sortni pokusi

Preliminarni – sastavni dio svake selekcijske metode. Provode se nakon

nekoliko generacija kad se dobije ujednačeni materijal. Provode se tijekom jedne godine. Sjeme svake linije sije se u zasebnu parcelu. Testiraju se mđusobno zasijane linije.

Komparativni – provode se s najboljim linijama u više ponavljanja u više godina, najčešće 3. Pokusna parcela podijeli se na toliko blokova koliko u pokusu ima ponavljanja. Prate se zapažanja nicanja, razvoja, busanja, vlatanja i klasanja. Kod komparativnog pokusa uvodi se standardna sorta (najbolja sorta na proizvodnom području).

Sortni – postupak priznavanja novostvorene sorte. Postupak se pokreće na temelju zahtjeva podnesenog u pismenom obliku od strane oplemenjivača. Ispitivanjem se utvrđuje identitet i homogenost, prinos, kakvoća, lokaliteti u kojima ispitivana sorta daje veće prinose od standardne sorte i bolje je kakvoće.

 

Sjemenarstvo kukurza

Stranooplodna biljka s mogućnošću samooplodnje. Bazira se na dobivanju

hibrida, a da bi dobili hibrid treba provesti inbriding. To je jednogodišnja monoecijska biljka koja ima muške i ženske cvjetove na istoj biljci. Cvat je metlica (muška) i klip (ženska cvat).

 

 

 

Sjemenarstvo raži

Stranooplodna je biljna vrsta. Metode su prilagođene određenim svojstvima →

masovna i individualna selekcija, inbriding, polycros, intra-pecies i inter-species hibridizacija, kloniranje. Mi se ne bavimo hibridizacijom raži, nego to rade Njemci i Švicarci (prilično kompliciran postupak dobivanja).

 

Sistematika raži

Secale cerelale ssp. cereale – kultivirana raž, najčešće uzgajana, ima nelomljivo klasno vreteno

Secale cerelale ssp. tetraploidum – nastala dupliranjem kromosoma, krupnijeg je zrna (2n = 28).

Secale cereale ssp. montanum – planinska, višegodišnja raž, otporna na rđe i pepelnice

Secale cereale ssp. spontaneum – izvor gena na otpornost prema bolestima

 

Anatomska građa sjemenke i cvati raži

Cvat je klas koji se sastoji od klasnog vretena i na njemu raspoređenih klasića.

Na svakom nodiju ima 1 klasić i u njemu 2 cvijeta. Normalno zrno se formira u primarnom i sekundarnom cvijetu, ono je golo i nije sraslo s pljevicama. Na površini je naborano s dubokom brazdicom. Klas može biti: prizmatičan, vretenast ili izdužen. Zrno je izduženo.

 

Hranidbena vrijednost zrna raži

Bolja je nego kod pšenice jer ima više esencijalnih aminokiselina osobito

lizina, veći sadržaj bjelančevina te vitamina.

 

Viviparija

To je proklijavanje sjemena na majčinskoj biljci (najčešće u 6. i 7. mjesecu zbog dugotrajnih kiša, koje su blage ali učestale).

 

Raž i keselost tla

Najbolje podnosi kisela tla. Nema velike zahtjeve s obzirom na tlo.

 

Način oplodnje i metode selekcije raži

Oplodnja se obavlja samo kada je cvijet otvoren (lodicule-pljevičice – bubre i

po principu turgora otvaraju cvijet). Širenje polena je vjetrom i kukcima.

Metode selekcije su: hibridizacija, inbriding, masovna i individualna selekcija, polly-cross, kloniranje, inducirane mutacije.

 

Specifičnosti sjemenske proizvodnje raži

Slična je proizvodnji pšenice s nekim iznimkama:

prostorna izolacija više od 300 m

aprobacija 3 – 4 puta

u polinaciji se preko usjeva zateže uže te se prelazi preko klasova da se poveća

oplodnja

Claviceps purpurea (glavnica raži) je česta koja se širi u polinaciji dok je cvijet otvoren. Kao rezultat zaraze su sklerocije bogate sporama (gljivice). Koriste se u farmaceutskoj industriji.

 

Sjemenarstvo pšenoraži

Pšenoraž je prvo umjetno stvorena žitarica. Stvorena je da se:

poboljša aminokiselinski sastav pšenice

poveća prinos u odnosu na raž

Sjemenarstvo je započelo prije 20 godina. Kod nas je bazirana na uvozu sorti iz Europe, ali se sve više koriste sorte u domaćoj sjemenskoj prozvodnji.

 

Prednosti i nedostaci pšenoraži u odnosu na pšenicu i raž

Pšenoraž ima neke prednosti:

veći aminokiselinski sastav u odnosu na pšenicu

veći prinos u odnosu na raž

i neke nedostatke:

ima niži prinos u odnosu na pšenicu i lošiji aminokiselinski sastav

Najpoznatije sorte iz oplemnjivačkog centra CYMMIT u Meksiku: Cler-Cal i Cinamon

 

Anatomska građa sjemenke kukuruza

Sjemenka kukuruza se sastoji od:

sjemenjače – sastavljena je od košuljice i perikarpa

aleuronskog sloja – bogat bjelančevinama

endosperma – bogat škrobom

klice – bogata uljima

Tamni sloj se pojavljuje na dijelu sjemenke pomoću kojeg se sjemenka drži za

oklasak i indikator je zrelosti.

 

Plod i cvat kukuruza

Monoecijska je biljna vrsta (cvjetovi na istoj biljci). Ženska cvat je klip –

nalazi se u pazuhu srednjeg lista i obavijen je komušinom. Centralna os klipa je oklasak na kojem su parovi klasića. Glavni dio je tučak s izduženim vratom i njuškom tučka → svila. Muška cvat je metlica – ima centralnu os i postrane grane. Klasići su u parovima, jedan je sjedeći a drugi ima kratku stapku. U svakom klasiću su 2 cvijeta s obuvencem, košuljicom i 3 prašnika.

 

Podvrste kukuruza

Na osnovi razlike u obliku, građi i sastavu endosperma zrna dijeli se na više

podvrsta:

Zea mays ssp. indentata (zuban) – brašnasti endosperm, na vrhu zrna je udubljenje u obliku zuba

Zea mays ssp. semiindentata (poluzuban)

Zea mays ssp. indurata (tvrdunac) – bogatiji je bjelančevinama u odnosu na zubana. Brašnasti endosperm u sredini a okolo caklasti ednosperm.

Zea mays ssp. sacharata (šećerac) – naborana površina i slatkast endosperm u kojem pored škroba ima proteina i dekstrina

Zea mays ssp. tunicata (pljevičar)

Zea mays ssp. everta (kokičar)

Zea mays ssp. amylosacharata (brašnasti šećerac)

Zea mays ssp. ceratina (voštani) – vanjski sloj neproziran i tvrd, a unutrašnjost

ispunjava škrob u zrncima, u škrobu prevladava amilopektin

 

Sorte kukuruza

Najraširenije sorte su u tipu zubana i tvrdunca, ali su potisnutne uvođenjem hibrida: Beljski zuban, Vukovarski tvrdunac i Hrvatica (sorta koju su donijeli Turci osvajanjima). Imaju veću adaptabilnost sa okolinom u odnosu na hibride. Negativna strana je niži prinos u odnosu na hibride.

 

Hibridi kukuruza

Dobivaju se križanjem 2 ili više inbred (samooplodnih) linija. Prvi domaći hibrid bio je BC 590. Podjeljeni su u FAO grupe 100, 200, 300, 400, 500, 600 i 700. Grupe su napravljene na temelju sume toplotnih jedinica potrebnih da hibrid dođe u punu zriobu, do pojave prvih mrazeva. Tako se određuje koji hibrid odgovara kojem podneblju. Od zapada prema istoku povećava se FAO grupa kao i smanjenjem nadmorske visine. Niže FAO grupe siju se u brdsko-planinskim područjima.

 

Dvolinijski hibridi

Jednostruki križanac, karakterizira ga najveća rodnost, najveći efekt heterozisa

AxB (križanac 2 inbred linije koji ima maksimalan postotak heterozigota). Stoga su najrašireniji u proizvodnji.

 

Trolinijski hibridi

U križanje se unosi zadnja, najkvalitetnija linija (te ona nosi 50% gena u novom križancu, a ostale dvije linije po 25%, (AxB)xC). Manji je prinos nego

kod dvolinijskih hibrida.

 

Četverolinijski hibridi

To su dvostruki križanci [AxB]x[CxD], ili F1xF1. Prinos im je još manji u odnosu na prethodna dva, ali imaju najveću adaptabilnost, prilagodljivost klimatskim uvjetima i plastičnost.

 

Sintetici kukurza

To su križanci koji imaju u sebi 5 ili više inbred linija. Nisu našli širu primjenu u praksi jer ih je teško održavati. Komponente inbred linija imaju nizak prinos u odnosu na single-cross. Koristi se kao izvorna populacija za novi ciklus inbreedinga (samooplodnje i dobivanja nove inbred linije).

 

Postupak hibridizacije i dobivanja hibrida

Započeo je introdukcijom dva američka Pioneer hibrida. Da bi dobili

hibrid križamo najmanje dvije inbred linije. Sjemenarstvo kukuruza se dijeli na 2 dijela:

Inbreeding ili samooplodnja i dobivanje inbred linija

Hibridizacija-križanje inbred linija i dobivanje hibrida

 

Osnovne karakteristike dvolinijskih i četverolinijskih hibrida

Dvolinijski su jednostruki križanci, karakterizira ih najveća rodnost, najveći

efekt heterozisa.

Četverolinijski su dvostruki križanci [AxB]x[CxD], F1xF1, niži prinos ali veća prilagodljivost različitim temp. Ekstremima.

 

Ingreeding (samooplodnja)

To je povećanje stupnja homozigotnosti, odnosno uzgoju samooplodnji. Stupanj homozigotnosti se povećava svakom samooplodnjom osim potpuno slučajnom. Inbriding može biti posljedica križanja u polusrodstvu, punom srodstvu, povratnog križanja, samooplodnje.

 

Definicja čiste linije i inbred linije

Čista linija – je genetski nepromijenjeno potomstvo jedne homozigotne

samooplodne biljke, nastalo iz sjemena uzgojenog samooplodnjom. Genetska čistoća je 99 %.

Inbred linija – je genetski nepromjenjeno potomstvo jedne homzigotne stranooplodne biljke koje je nastalo iz sjemena uzgojenog samooplodnjom. Služi kao roditelj za dobivanje hibrida.

 

Načini dobivanja inbred linija

Obzirom na izolaciju postoji:

Ručna izolacija – za izolaciju se koriste vrećice kojima se biljke prekriju prije oplodnje ili polinacije. Kad nastupi oplodnja skidaju se vrećice i biljkama se prelazi jednom preko druge (metlicu savijemo i oprašimo ručno svili klipa) te se opet stavljaju vrećice na biljke, da se spriječi stranooplodnja.

Prostorna izolacija – stvaranje pojasa 500 – 1000 m oko određenog genotipa u kojem ne smije biti srodnika te kulture.

Vremenska izolacija – rezličito vrijeme sjetve pojedinih genotipova. Nije pouzdana i sigurna te se gotovo i ne koristi.

Nedostaci: prostorna – na velikoj se površini može proizvesti malo inbred

linija ali je prednost u večoj produkciji sjemena po jedinici površine

Ručna: prednost je da se na maloj površini proizvede velik broj inbred linija a nedostaci da treba puno ljudskog rada i manji je prinos sjmena jer polinacija i oprašivanje traju svega 30-tak sekundi a u slobodnoj oplodnji kod prostorne izolacije i do dva tjedna, te je postotak oplođenih cvjetova kod prostorne izolacije veći.

Testiranje dobivenih inbred linija

Obavlja se na opće i specifične kombinatorne sposobnosti.

Opća kombinatorna sposobnost (OKS)– je sposobnost linije da u križanju s drugim genotipovima (bez obzira koliko ih je) daje superiornije potomstvo.

Specifične kombinatorne sposobnosti (SKS)– sposobnost jednog genotipa ili linije da u križanju s drugim genotipom (samo jednim) daje superiorno potomstvo.

Te sposobnosti se testiraju na bazi dialelnog križanja (svaki sa svakim).

Poželjni su genotipovi s dobrim općim kombinatornim sposobnostima (OKS).

 

Out – cross

Križanje s nepoželjnim polenom dospjelim izvana, nekontrolirano.

 

Poly – cross

Križanje po rincipu slobodne oplodnje, svakog sa svakim uz prostornu izolaciju. To su metode selekcije kod stranooplodnog bilja gdje su neke druge metode otežane zbog građe cvjeta ili nekih drugih specifičnosti.

 

 

Specifičnosti u sjemenskoj proizvodnji kukuruza

Postupak hibridizacije kod kukuruza počinje odabirom 2 ili više inbred linija.

Linija majka treba biti robusnija, a otac s većom produkcijom polena. Treba obratiti pozornost na vrijeme vegetacije tj. da se faze polinacije poklope. Najbolji omjer redova je 3:1 jer je udaljenost oca od majke najmanja. Zakidanje metlica na liniji majci je težak zahvat jer se obavlja ručno, a zakida se kad se u rukavcu vršnog lista napipa metlica te otkine prije nego se popjavi i počne polinaciju. Nakon toga se očinske linije mogu ukloniti ili se ostave do kraja vegetacije. Vanjski faktori hibridizacije su:

udaljenost polinatora – što je bliži polinator, veći je broj oplođenih cvjetova

temperatura i vlažnost zraka – niže temperature i povišena vlažnost pogodnije su

vjetar – pogodan blagi povjetarac (brzina 2-3m/s)

Ako se ne obavi prostorna izolacija kod inbridinga ili ne zakinu sve metlice na

majčinskim biljkama dolazi do stranooplodnje tj. Pojave neželjenog out-crossa.

 

Aprobacija sjemenskog kukuruza

Minimalno 6 pregleda, zakidanje metlica, out- cros, poly-cros. Jedna se

aprobacija radi na pokretnoj traci a ostalih 5 na polju. U vrijeme polinacije ne smije biti više od 0,2 % netipičnih biljaka. Klipovi dospjeli u doradu ne smiju se okruniti prije oplodnje, ako se to napravi cijela linija propada.

 

Fungicidi (sistemici i nesistemici)

Sistemici ulaze u unutrašnjost sjemenke i uništavaju spore gljivica ispod sjemenjače. Nesistemici djeluju samo na površini sjemenjače.

 

Sjemenarstvo soje

Sjemenska proizvodnja ima specifičnosti kao što su:

odabir table – tla bogata humusom, okružena raslinjem

plodored – zbog sprečavanja pojave bolesti i povećanja iskoristivosti hraniva u tlu

aprobacija – tijekom cvatnje i u punoj zriobi

njega – zaštita od korova (ambrozija)

održavanje kategorija – osnovno sjeme, certificirano C1 (različitim metodama

selekcije - masovna i individualna)

 

 

 

 

Plod i cvat soje?

Cvat je grozdasta smještena u pazuhu listova. Svi cvjetovi ne donose plod → odbacivanje i opadanje cvjetova. Plod je srpasta, okrugla ili spljoštena mahuna u kojoj je 1 – 5 sjemenki.

 

Direktne komponente prinosa soje:

 

broj biljaka po jedinici površine

broj mahuna po biljci

broj zrna u mahuni

masa 1000 zrna

U Americi, Brazilu… se proizvodi uglavnom transgena soja.

 

Razlika u klijanju sjemena monokotiledonih i dikotiledonih vrsta

Dikotiledone vrste iznose svoje sjemenke na površinu, dok monokotiledonima

sjemenke ostaju u tlu i trunu nakon početka fenofaze klijanja.

 

Fiksatori dušika

Na korijenu u oraničnom sloju mogu se formirati kvržice u kojima su

bakterije fiksatori dušika, koje mogu atmosferski dušik pretvarati u mineralni oblik kojeg biljke koriste u ishrani.

 

Tetraploidi soje (kolhicin)

Tretiranje soje kolhicinom podvostručuje broj kromosoma. Ekonomski nije

značajno jer nije dalo dobre rezultate → manje sjeme.

 

Sjemenarstvo ječma

Podjela ječma je prema više kriterija:

prema namjeni (krmni i pivarski)

prema građi klasa (dvoredni i višeredni)

prema vremenu sjetve (ozimi i jari)

 

Sistematika ječma

Dijele se na:

Hordeum vulgare convar. hexastichum (višeredni)

Hordeum vulgare convar. intermedium (prijelazni)

Hordeum vulgare convar. distichum (dvoredni)

Hordeum vulgare convar. deficiens (nepotpuni)

Hordeum vulgare convar. labile

 

 

 

Anatomska građa sjmenke ječma

Zrno je zaobljeno s leđne strane s izraženom brazdicom ali bez bradice. Može

biti žute, zelene ili sive boje. Zrno se sastoji od pljevice, sjemenjače, klice i endosperma. Pri žetvi zrno ne ispada iz pljevica. Ispod pljevica su opne ploda i sjemena. Zatim slijedie aleuronski sloj koji obavija endosperm i bogat je bjelančevinama, a endosperm je sastavljen od škrobnih zrnaca. Klica se sastoji od bjelančevina i masti a smještena je u donjem dijelu zrna.

 

Plod i cvat ječma

Plod je pšeno. Cvat je klas.

 

Građa klasa ječma

Cvat je klas koji je građen iz klasnog vretena (rachis) koje je tanko i spljošteno, te klasića. Na svakom koljencu (nodiju) su 3 klasića, a u svakom klasiću je jedan cvijet. Cvijet ima obuvenac, košuljicu, 3 prašnika i tučak.

 

Dvoredni i višeredni ječam

Razlikuju se prema broju plodnih klasića. Hordeum vulgare ssp. distichum – dvoredni, samo je centralni klasić plodan, a ostali sterilni. Hordeum vulgare ssp. Polystichum- višeredni, kod kojeg su sva 3 klasića plodna.

 

Onovne karakteristike zrna pivarskog ječma

To su: dobra klijavost, ujednačeno i ovalno zrno, dobro naliveno. Pljevice

sjajne, svjetlo žute. Hektolitarska masa je veća od 75 kg. Masa 1000 zrna je minimalno 40 g. Pljevica zauzima do do 12 % mase sjemenke. Škroba više od 60 %, bjelančevina do 12 %, klijavost nakon 5 dana je veća od 95 %.

 

Osnovne karakteristike zrna krmnog ječma

Poželjna je veća količina bjelančevina, te njihova probavljivost i sadržaj

esencijalnih aminokiselina i manje škroba. Pljevica što manje, vlaga 14 %, hektolitarska masa je 65 kg.

 

 

Kategorije sortnog sjemena kod ječma

Isto kao i za pšenicu po OECD-u.

 

Prva klasa sjemena kod strnina?

 

Promjer sjemena 2,8 mm i veći(1. Klasa)

od 2,5 mm – 2,8 mm (1. Klasa)

2,2 – 2,5 mm (2. Klasa)

manje od 2,2 mm (otpad)

 

Sjemenarstvo zobi

Pljevice nisu srasle, grane se dijele na grane 1. reda (primarne), 2. reda

(sekundarne), i tercijarne koje završavaju cvjetovima. Uvijek se javlja određena količina krupnijeg i sitnijeg sjemena, te se sitnije kod dorade odvaja i ide za ishranu stoke. To je najveći problem u sjemenarstvu zobi (neujednačena veličina sjemena unutar jedne sorte).

 

Sistematika zobi:

Avena sativa ssp. difusae – rastresita metlica

Avena sativa ssp. compactum – zbijena metlica

Avena bizantina – dobro podnosi sušu

 

Anatomska građa sjemenke zobi

To je jedina strna žitarica koja ima metlicu (ostale imaju klas). Sjeme je

obavijeno sa dvije pljevice s osjem ili bez njega. Od izgleda i osobine pljevice ovisi karakter zrna. Kultivari prema boji: tamno obojeni (crna, siva, mrka, crvena), svijetlo obojeni (pljevice bijele i žute). Svjetlije su više cijenjene i imaju finu pljevicu.

 

Plod i cvat zobi

Plod zobi je pšeno, koje može biti sraslo s obuvencem i košuljicom ili golo.

 

Građa metlice zobi

Metlicu čini više grančica raspoređenih po glavnoj osi. One se dijele na

grančice prvog reda (izlaze iz glavne osi). Na njima su klasići, manje ili više povijeni. Broj klasića osvisi o genotipu a kreće se od 20 – 50. Klasići imaju dvije velike pljeve (glumae) u kojima su cvjetovi, koji se sastoje od obuvenca, košuljice, 3 prašnika, tučka i dviju pljevičica (lodicula). Rastresita – grančice se šire sa svih strana glavne osi. Zastavičasta – grančice i klasići su samo s jedne strane. Prema dužini metlice mogu biti: kratke, srednje, duge.

 

Namjena zrna zobi i raži

Zob se koristi kao stočna hrana i za ljudsku ishranu. Raž ima više bjelančevina od pšenice i zobi te se koristi kao ljudska hrana, a slama raži za pokrivanje krovova kuća.

 

Sjemenarstvo sirka i specifičnosti sjemenske proizvodnje

Sirak je fakultativno stranooplodna biljka. Postoji:

sirak za zrno – nizak sadržaj glikozida

sirak metlaš – razvijena metlica

šećerni sirak – velik postotak šećera koji ne kristalizira

sirak za ispašu – (Sorghum sudanense- sudanska trava) kao i voluminozna krma

divlji sirak (Sorghum halepense) – štetan u kukuruzu

Odstranjuje se samo kemijski (uski izbor zbog sličnosti s kukuruzom – herbicid Tell i dr.). Ima jaku kožnu sjemenjaču. Cvat je metlica. Omjer redova u sjemenskoj proizvodnji je 4:2.

 

Klasifikacija sirka:

Sorghum vulgare-obični

Sorghum sudanese – sudanska trava za ispašu

Sorghum halepense-divlji

 

Plod i cvat sirka

Plod je zrno, a cvat je metlica.

 

Glikozidi i namjena sirka

Glikozidi su organske tvari koje mogu toksično djelovati na čovjeka i životinje

a nalaze se u sirku - durin. Smatra se da im je uloga u očuvanju prirodnog imuniteta biljke i imaju ulogu repelenta.

Bioflavonidi – ima ih u heljdinom brašnu. Ljudi ozračeni γ zrakama hrane se heljdom kao kurativnom mjerom borbe protiv štetnog zračenja. Imaju formakološku i hranidbenu vrijednost.

 

 

Građa sjemenke sirka

Karakteristična je sjemenka, obavijena zadebljalom i kutiniziranom pljevicom

(ljuskom), nije srasla sa sjemenjačom, može se odvojiti. U sjemenu prevladava škrob.

 

Sjemenarstvo prosa

Proso je samooplodna biljna vrsta. Koristi se kao ptičja hrana. Proso ima brz

početni porast, sije se rano u proljeće, početkom 3. Mjeseca, pa guši korove, ne zahtijeva gnojidbu niti zaštitu.

 

Građa ploda i cvati prosa

Cvat prosa je gusta zbijena metlica (slično zobi). 1000 zrna ima masu od 8 do

10 g. Sjemenjača je kožna i tvrda te ima voštanu prevlaku. U ranoj sjetvi može biti povoljan međuusjev.

 

Agrotehnika u sjemenskoj proizvodnji prosa

Gotovo identično kao u sjemenarstvu pšenice. Dvije aprobacije (pregled od

strane stručne osobe) tijekom vegetacije (u cvatnji i u punoj zriobi). Sjemenske kategorije iste kao i kod pšenice. Proso je poludivlja vrsta – zahtjeva malo njege, ne traži zaštitu, niti gnojidbu, ali u proljeće je, vrlo rijetko, potrebno jedno tretiranje herbicidima (Deherban, Monosan) koji uništavaju širokolisne korove.

 

Sjemenarstvo heljde

Heljda je žitarica koja nije iz porodice Peaceae. Pripada u porodicu

Poligonaceae (dvornici), dikotiledona je, plod je trobridni oraščić, cvat je štitasti grozd. Poludivlja vrsta, ne zahtijeva njegu, koristi se kao postrni usjev (60 dana). Sije se rano u proljeće, sredinom ožujka a vrši kombajnom u drugoj polovici 6. mjeseca, stranooplodna je i medonosna biljka. Najčešće sijemo slovenske sorte. Heljdino brašno ima puno bioflavonida. Može se sijati i kao postrni usjev (2 žetve godišnje zahavljujući kratkoj vegetaciji do 90 dana).

 

Anatomska građa ploda i cvati heljde

Plod je 5 – 6 mm velik trobridni oraščić, a cvat je štitasti grozd.

 

Specifičnosti sjemenske proizvodnje heljde

Prostor izolacije treba biti 2000 m za više kategorije sjemena, a 1000 m za

niže. Obavlja se i desikacija tj. kemijski zahvat desikatorima (totalni herbicid) zbog ujednačenosti zriobe i zbog sušenja zelenog dijela prije žetve kombajnom.

 

Namjena heljdinog zrna i prednosti

Sjeme nema endosperm već kotiledone; bogat škrobom (amilopektinom) i

dekstrinima (heljdino brašno za dijetalnu ishranu). Plod je oraščić, oljušten se koristi za kruh. Bjelančevineheljde imaju vrijednost 92 % bjelančevina mlijeka. Nema ljepka (brašno) – glijadin i glutelin – koristi se za dijetalnu ishranu.

 

Bioflavonidi heljidnog sjemena

To su organski spojevi slični antocijanu, vezani za šećere – koriste se kao

kurativna mjera borbe protiv posljedica atomskog zračenja (zaustavlja krvarenje, snižava tlak).

 

 

Desikacija i desikatori

Desikacija je tretiranje zelene mase kemijskim sredstvima tj. totalnim herbicidima npr. Reglone i Gramoxone kojima je aktivna tvar Paraquat i Diquat, i to su sredstva koja nemaju protuotrov (antidot) te je rukovanja njima vrlo opasno-mjere predsotrožnosti su neophodne i rigorozne.

 

Specifičnosti sjemenske proizvodnje uljane repice

Nejednaka zrioba, grančica ima primarne i sekundarne grane, pa i cvjetove

koji se ranije i kasnije razvijaju. Posljedica je nejednaka zrioba tako da su najčešće jedni cvjetovi tj. sjemenke zrele a druge relativno zelene, pa se par dana prije pune zriobe provodi desikacija.

 

Građa cvati i ploda uljane repice

Medonosna je biljka, ima zbijene grozdaste cvati, cvjetovi su dvospolni,

svijetlo žute boje, imaju 6 prašnika i tučak. Plod je komuška sa nekoliko kuglastih, tamnih sjemenki bez sjaja.

 

Eruka kiseline u sjemenu repice

Nepoželjne su u ulju, nemaju hranjivu vrijednost a oštećuju krvožilni sustav.

Selekcijom je smanjen sadržaj eruka kiselina sa 50% na 2 %, pa se repica može koristiti u ishrani.

 

Aprobacija i najvažniji štetnici uljane repice

Najvažniji štetnici uljane repice su:

buhač – u jesen nakon nicanja buši iznikle biljke

repičina osa listarica – pojava sredinom rujna do sredine studenog, izjeda list i može napraviti golobrst

repičin sjajnik – napada od početka formiranja cvjetnih pupova kad temperatura

dosegne 12 °C, izgriza cvjetove

repičina pipa komušarka – ličinka napada sjeme u komuški u vrijeme sazrijevanja sjemena

 

Sjemenarstvo suncokreta

Vodi podrijetlo iz Meksika, a u Europu dolazi 1510. g. i prvo se uzgaja kao

Ukrasna vrsta. Pripada u porodicu glavočika (Asteraceae). Unutar vrste Heliantus annuus su podvrste:

ssp. cultus – kulturni

ssp. ruderalis-divlji

 

Anatomska građa sjemena i cvati suncokreta

Plod je roška (achenia), a cvat glavica na vrhu stabljike. Cvjetovi su skupljeni u glavice. Postoje jezičasti cvjetovi koji su neplodni, smješteni periferno na glavici, žuti su i imaju funkciju privlačenja kukaca) i cjevasti koji su plodni i smješteni unutar glavice.

 

Pancirni sloj sjemena suncokreta

Sjemenjača ima duplu opnu koju ličinka suncokretovog moljca ne može progristi (genetsko svojstvo sorte i hibrida i način borbe protiv ovog štetnika).

 

Dobivanje hibrida suncokreta

Dobivaju se korištenjem citoplazmatskog muškog steriliteta. Kao obnavljač

fertiliteta služi restorer linija.

 

Sjemenarstvo šećerne repe

Latinski naziv je Beta vulgaris var. sacharifera. To je dvogodišnja biljka koja u drugoj godini vegetacije daje generativnu granu, plod i sjeme.

 

Jednogodišnji i dvogodišnji način proizvodnje sjemena š. repe

Jednogodišnji – repa se sije u 8. mjesecu, prezimi u polju. Na proljeće kreće

vegetacija, formiraju se listovi, u 5. mjesecu generativna stabljka, a u 7. mjesecu je žetva. To je jeftiniji način dobivanja jer je površina zauzeta samo jednu godinu i dobije se više sjemena.

Dvogodišnji – sije se u 4. mjesecu a vadi u 9. mjesecu. Pri vađenju glava se ne odsjeca nego samo listovi. Repa se čuva u klima komorama uz određenu vlagu i temperaturu, pa se u proljeće iduće godine sadi u polju. Iz nje se razvije stabljka u 5. mjesecu a u 7. mjesecu je žetva sjemena.

 

Proraslice i tvrdoglavci š. repe

Proraslice su biljke koje daju stabljiku u prvoj godini proizvodnje. Zbog

temperature od 3 – 5 °C ili genetske nasljednosti.

Prkosnice ili tvrdoglavci su biljke koje ni u drugoj godini ne daju stabljiku ni sjeme jer nisu prošli stadij jarovizacije.

 

Multigermno i monogermno sjeme

Multigermno (višeklično) – više klijavih sjemenki, a plod je klupko.

Monogermno (jednoklično) – u plodu je jedna klijava sjemenka, a plod je orašac.

 

Segmentacija, poliranje i piliranje sjemena

Segmentacija je razbijanje višekličnog sjemena.

Poliranje je brušenje i zaglađivanje omotača sjemenke.

Piliranje je oblaganje poliranog sjemena da bi se zagladilo i obložilo tzv. inkrustom (smjesa mikrohraniva, stimulatora rasta ili pesticida).

 

Sjemenarstvo lucerne

Koriste se metode polycross, hibridizacija i masovna selekcija. Lucerna je

najstarija krmna kultura koja se u Europi koristi od 15. stoljeća. Bitna je prostorna izolacija u sjemenskoj proizvodnji.

 

Sistematika lucerne

Medicago sativa je obična lucerna.

M. falcata

M. lupulina

M. media – hibridna (iako nije hibrid)

 

Anatomska građa sjemena i ploda lucerne

Plod je mahuna (spiralno uvijena), ima 4 – 6 sjemenki žute, crne do smeđe

boje bubrežastog oblika.

 

Najvažniji oprašivači lucerne i djeteline

Nomia melanderi (sitni kukac-nomia), Apis melifica (pčela), Bombus terestris (bumbar)

 

Dekuskutori

To su strojevi koji izdvajaju sjeme kuskute (Cuscuta europea-viline kosice) iz krmnih leguminoza putem elektromagneta. Sjeme viline kosice karantenski je korov u lucerni.

 

Sjemenarstvo djetelina

Koristi se masovna selekcija, hibridizacija i polycross. Medonosna je biljka

koju posjećuju bumbari, pčele i mušice. Potrebna je prostorna izolacija. Ima visok sadržaj bjelančevina.

 

Sistematika djetelina

Trifolium pratense – crvena

Trifolium repens – bijela

Trifolium hybridum – barska ili švedska djetelina

 

Posebna vrsta i rod je:

Lotus corniculatus (smiljkita)

 

Anatomska građa sjemena i ploda djetelina

Cvjetovi su skupljeni u cvat glavicu. Latice nakon cvatnje ne otpadaju nego

zatvaraju plod. Plod je mahuna sa jednom sjemenkom.

 

Uništavanje viline kosice u lucerni i djetelini

Uništava se u gnjezdima. Ona parazitira na domaćinu, nema korijen, širi se

vegetativno, uništava se herbicidima, lokalno kada ugiba i domaćin. Međutim leguminoze se brzo oporavljaju zahvaljujući regeneraciji mladih izboja iz glave korijena.

 

Sjemenarstvo krumpira

Krumpir je trajnica (jednom posađena reproducira se iz godine u godinu), razmnožava se generativno sjemenom ili vegetativno iz gomolja. Važna je prostorna izolacija, te prenošenje polena vjetrom.

 

Anatomska građa sjemena, ploda i gomolja

Plod – je bogat solaninom (otrovan alkaloid koji se otklanja kuhanjem ili pečenjem). Plod je boba zelene do mrke boje na vrhu stabljike. Unutar jedne bobe ima 200 – 300 sjemenki.

Gomolj – zadebljala vriježa, nalazi se na završetku vriježe ili stolona, mjesto gdje je gomolj vezan za vriježu naziva se pupčani dio. Formira se 6 – 8 vriježa, nasuprot pupčanom dijelu nalazi se tjemeni dio. Na gomolju su raspoređena okca. Na vršnom dijelu gomolja okca su jače razvijena. U okcu se nalaze 3 pupa od kojih je središnji najrazvijeniji. U nedostatku sjemenskog materijala gomolje režemo uzduž da imamo okca. Reprodukcijom iz gomolja dobivamo novu sortnu kategoriju.

 

Viroze krumpira i njihovi prenositelji

Lisne uši prenose viroze, sišu i zaražavaju cimu (nadzemnu stabljiku), najveća

opasnost je u proljeće kad je intenzivan let lisnih ušiju (krilate forme). Stoga kad se krumpir vadi vrši se desikacija → tretiramo krumpir totalnim herbicidom, i ostavimo da se osuši a sa sušenjem cime ugiba i virus u cimi, i tako se sprječava zaraza gomolja.

 

Metoda “ranog vađenja” sjemenskog krumpira

Od pojave prve lisne uši do dana E (ex ili vađenja krumpira, tj. desikacije) ne smije proći više od 60 dana. Toliko je potrebno virusu da descedentno-silazno dođe do gomolja. Cilj je očuvati gomolj čistim od virusa.

 

Sjemenarstvo duhana

Uzgaja se zbog listova, koji se koriste za pušenje. Sjemenska proizvodnja se

bazira na proizvodnji hibrida koji nose gene američkih hibrida. Proizvodnja rasada je u hidroponima.

 

Građa sjemenke, ploda i cvati duhana

Cvjetovi su skupljeni u cvat štitac koji je na vrhu stabljike. Cvijet ima 5

latica, 5 prašnika i tučak. Plod je tobolac i pun je sjemenki koje su sitne i bubrežaste.

 

Sjemenarstvo konoplje

Bazira se na proizvodnji hibrida. Konoplja razvija bujnu zelenu masu pa se

koristi kao prostorni izolator u oplemenjivačkim procesima. Dvodomna je biljka tj. ima muške i ženske biljke.

 

Građa sjemenke, ploda i cvati konoplje

Cvat je u obliku metlice (muška) i grozd (ženska). Sjeme je sitna bobica sa 33

% ulja te se koristi u industriji boja i lakova.

 

Nasljeđivanje spola kod konoplje

Po svojstvu x,y. F1=xx,xx,xy,xy. Kod hibridizacije: otac, majka = omjer

redova je najčešći 10:1 u korist majke, eventualno 10:2.

 

Sjemenarstvo hmelja

Uzgaja se zbog šišarica koje su bogate alkaloidom lupulinom (im umirujuće djelovanje). Beru se u tehnološkoj zriobi i žute su boje. Hmelj je povijuša, višegodišnja biljka. Odvojene su muške i ženske biljke.

 

Najznačajnije bolesti i štetnici sjemenske robe

Primarni i sekundarni štetnici su:

Coleoptera – žišci

Lepidopterea– moljci

Glodavci-Rodentia

Grinje-Acarine

Bolesti su:

Phytophtora infestans (plamenjača krumpira)

Peronospora schachti (plamenjača šeć. repe)

Claviceps purpurea – glavnica raži

Tilettia tritici – tvrda snijet pšenice

Ustilago tritici – prašna snijet pšenice

Puccinia graminis – crna rđa žita