Kolegij prezentira i istražuje teorijski arhitektonski diskurs u postmodernom razdoblju. Kroz izabrane arhitektonske primjere i pripadajuće izvorne tekstove razvija se diskusija postmodernog doba. Ispituju se nove paradigme mišljenja koje pristižu iz arhitekturi eksternih kulturnih disciplina – filozofije, psihologije, sociologije, književne teorije, lingvistike. Istražuju se potencijali teorijskih sustava kao što su: fenomenologija, semiotika, strukturalizam, poststrukturalizam, dekonstrukcija, psihoanalitička teorija i druge. Izlučuju se nove teme i fokusi arhitektonskog interesa: tema znaka i značenja, poruke i komunikacije, jezika, povijesti, tradicije, tipologije, grada kao kulturnog artefakta, mjesta kao toposa, tijela kao lokusa iskustva i doživljaja. Analiziraju se ključni tekstovi i arhitektonski opusi: R. Barthesa, F. de Saussurea, C. L. Straussa, M. Heideggera te A. Rossija, R. Venturija, P. Eisenmana, B. Tschumija i dr.