Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Kolegij Filozofija spoznaje uvodi studente u filozofsko razmišljanje i raspravljanje o fenomenu ljudske spoznaje i kriterijima znanja u svrhu konstruktivnog i kritičkoga pristupa svijetu te ih osposobljava za susret s mnoštvom filozofskih mišljenja koja će upoznavati tijekom studija. Pažnju posvećuje glavnim pitanjima o ljudskoj spoznaji iz problemske i povijesne perspektive uz pozornost na (neo)skolastičku i analitičku epistemološku tradiciju i radu na izvornim tekstovima autora koji su se bavili pitanjima ljudskog spoznavanja. 

Razdoblje renesanse nije moguće potpuno precizno vremenski odrediti, no možemo ga smjestiti između kraja srednjeg i početka novog vijeka. Dakle, uvjetno možemo govoriti o razdoblju između XIV. i XVII. stoljeća. U Europi dolazi do velikih promjena i u životima pojedinaca, ali i u životu društvenih zajednica. Na ovom kolegiju bit će najprije predstavljena ta društveno – politička promjena, koja će kasnije dovesti i do razvoja bogatih teorija unutar političke filozofije. Na kolegiju ćemo obrađivati sljedeće autore: Niccoló Machiavelli,  Francesco Guicciardini, Erazmo Roterdamski, Hugo Grotius, Jean Bodin, Thomas More, Tomasso Campanella, Frane Petrić, itd. Glavne teme koje će se obrađivati: Suverenost, pravo na vlast, oblici vlasti, društveno uređenje, rat i mir, vrline vladara, vlast i moral.

Kako objasniti fenomen formiranja društvenih, političkih zajednica? Što to tjera, ili pak mami, pojedinca da se odrekne djela svoje slobode i prava na vlast koje mu pripada, te ih preda u ruke nekom drugom? Što i kako određuje legitimitet onoga u čije su ruke pojedinci predali moć odlučivanja i vladanja? Kakav bi trebao biti odnos između pojedinca i društva ili između pojedinca i vlasti? Ova i mnoga druga pitanja javljaju se kada pokušavamo promišljati o teoriji društvenog ugovora. Odgovore su pokušali dati mnogi novovjekovni filozofi koji su razvijali vlastite teorije društvenog ugovora. Upravo oni i njihove teorije bit će predmet istraživanja na ovom kolegiju. Tako valja izdvojiti Thomasa Hobbesa (1588. – 1679.) i njegovo djela Levijatan. Hobbes opisuje prirodno stanje kao „rat sviju protiv svih“ u kojem je „čovjek čovjeku vuk“. Kao izlaz iz ovakvog stanja ljudi, vođeni strahom, društvenim ugovorom vladaru predaju vlast nad sobom - monopol nad korištenjem sile. Postojanje države i državne vlasti ovdje se objašnjava kao rezultat straha naroda koji se boji za vlastiti opstanak. Nadalje, na kolegiju se obrađuju tekstovi Johna Lockea (1632. – 1704.), a posebno njegovo djelo Dvije rasprave o vladi. Locke neće kao Hobbes tumačiti prirodno stanje kao stanje rata, već kao stanje jednakosti i opće slobode. Država, koja nastaje društvenim ugovorom, služi kao jamac i čuvar tog prirodnog stanja, te mora osigurati jednakost i slobodu. Za Lockea najučinkovitije uređenje jest ustavna monarhija. Konačno, istraživat će se i djela Jean Jacques Rousseaua (1712. – 1778.), a posebno njegovo djelo Društveni ugovor ili načela političkoga prava. U ovom djelu Rousseau razvija svoju teoriju države koja je utemeljena na republikanskim načelima. Njegovo tumačenje društvenog ugovora temelji se na odnosu pojedinca i političkog tijela, kojeg su pojedinci dio – tako se čovjek pokorava „samom sebi“ kao djelu cjeline. Spomenut će se i još neki novovjekovni filozofi koji su doprinijeli govoru o teorijama društvenog ugovora, poput Immanuela Kanta i Johna Stuarta Milla. Studenti će, u sklopu samostalnog zadatka, istražiti suvremene kritike teorija društvenog ugovora.