Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Analitička filozofija razdoblje je u povijesti zapadne filozofije koje započinje tzv. jezičnim obratom koji se vezuje za objavu Fregeovih Osnova aritmetike (1884.) U ovom će se kolegiju raspravljati o najrelevantnijim pristupima u analitičkoj filozofiji s naglaskom na važnost jezika u filozofskim promišljanjima općenito.

Razdoblje renesanse nije moguće potpuno precizno vremenski odrediti, no možemo ga smjestiti između kraja srednjeg i početka novog vijeka. Dakle, uvjetno možemo govoriti o razdoblju između XIV. i XVII. stoljeća. U Europi dolazi do velikih promjena i u životima pojedinaca, ali i u životima društvenih zajednica. Na ovom kolegiju bit će najprije predstavljena ta društveno – politička promjena, koja će kasnije dovesti i do razvoja bogatih teorija unutar političke filozofije. Kako bi se lakše shvatile i pojasnile ove društveno – političke teorije, bit će predstavljeni lik i djelo Dantea Alighierija čiji je život konkretan primjer povijesnog konteksta na razmeđi starog vijeka i renesanse. Poseban će naglasak biti stavljen na njegovo latinsko djelo „Monarhija“.

Renesansna politička filozofija nudi nam tri misaone struje koje će biti predstavljene. (1) „Historicizam“ - Niccoló Machiavelli, ponajviše kroz djelo Vladar, nudi nam političku teoriju prožetu realizmom. Njegovu metodu mogli bismo nazvati povijesnom indukcijom. Nastojao je analizirati važne povijesne trenutke i događaje te istražiti njihovu uzročno – posljedičnu vezu. Vjerujući kako je ljudska povijest cikličkog karaktera, Machiavelli nastoji donijeti neke opće norme. Uz Machiavellija bit će spomenut i Francesco Guicciardini.

(2) „Pravni (jus) – naturalizam“ – Druga teorija unutar renesansne političke filozofije, prožeta je govorom o prirodnom pravu. Unutar ove teorije sama ljudska narav je postavljena kao temelj ljudskog zakona. Kao predstavnike izdvojit ćemo Huga Grotiusa i Jeana Bodina.

(3) „Utopizam“ – unutar „Jus – naturalizma“ javlja se još jedna politička teorija koja pokušava ponuditi sliku idealnog svijeta, idealne države. Ocrtavanjem idealne države, autori izražavaju i određene kritike društva u kojem žive. Kao predstavnike istaknut ćemo Thomasa Morea, Tomassa Campanellu i Franu Petrića.

Glavne teme koje će se obrađivati: Suverenost, pravo na vlast, oblici vlasti, društveno uređenje, rat i mir, vrline vladara, vlast i moral.