Cilj kolegija

Student treba upoznati primjenu ionizirajućeg zračenja u slikovnoj dijagnostici ljudskog tijela, organa i tkiva te principe ultrazvuka i magnetske rezonancije. Student treba steći temeljna znanja iz dijagnostičke i intervencijske radiologije koja predstavlja terapijsku disciplinu unutar kliničke radiologije koristeći minimalno invazivne tehnike uz pomoć slikovnog prikaza. Student medicine treba upoznati i razumjeti algoritme radioloških pretraga u sklopu kliničkih indikacija, odnosno naučiti koji dijagnostički podatak može dobiti određenom radiološkom pretragom u različitim kliničkim scenarijima. Također mora poznavati kontraindikacije za izvođenje pojedinih radioloških pretraga kako bi izbjegao neželjene događaje. Student medicine bi trebao samostalno interpretirati uredne radiološke slikovne prikaze ljudskog tijela kao i najčešće patološke promjene koje se otkrivaju slikovnom dijagnostikom. 

ECTS bodovni sustav ocjenjivanja:

Ocjenjivanje studenata provodi se prema važećem Pravilniku o studijima Sveučilišta u Rijeci, te prema Pravilniku o ocjenjivanju studenata na Medicinskom fakultetu u Rijeci. 

Rad studenata vrednovat će se i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave, te na završnom ispitu. Od ukupno 100 bodova, tijekom nastave student može ostvariti 50 bodova te na završnom ispitu preostalih 50 bodova. 

Od maksimalnih 50 ocjenskih bodova koje je moguće ostvariti tijekom nastave, student mora sakupiti najmanje 25 (50%) ocjenskih bodova da bi pristupio završnom ispitu. 

Ocjenske bodove student stječe pripremom seminarskog rada i tijekom praktične nastave na kojoj se ocjenjuje teorijsko znanje, praktična primjena na slikama, prepoznavanje vrste pretrage i tipičnih radioloških znakova, povezivanje radioloških pojmova s kliničkim podacima, zainteresiranost i aktivnost. 

Tijekom nastave student može steći najviše 50 ocjenskih bodova. 

Seminarski rad studenta ocjenjuje se u rasponu od 3 do 10 bodova. Seminarskim radom student može ostvariti najviše 10 ocjenskih bodova.

Aktivnost na vježbama se procjenjuje prema ostvarenju kliničkih vještina koje se provjeravaju kontinuirano tijekom rotacije pojedine grupe studenata. Ocjenjuje se aktivnost na nastavi, razumijevanje osnovnih radioloških pojmova, prepoznavanje radiološke metode na slici, pokazivanje i opis tipičnih anatomskih i patoloških karakteristika organa i tkiva. U toj kategoriji student može ostvariti najviše od 40 bodova (raspon 15-40 bodova). 

Prema Pravilniku, završnom ispitu mogu pristupiti studenti koji su tijekom nastave ostvarili najmanje 25 ili više bodova (25-50 bodova). 

Na završnom ispitu student stječe 50% završne ocjene. Završni ispit se sastoji od pismene provjere znanja i usmene provjere znanja (teorijska i praktična provjera znanja na slikovnom materijalu) iz cjelokupnog gradiva.

Na pismenom ispitu student stječe najviše 20 ocjenskih bodova (raspon 7-20).

Na usmenom ispitu student može steći najviše 30 bodova (raspon 10-30).

Konačna ocjena predstavlja zbroj bodova tijekom nastave i na završnom ispitu, izražava se odgovarajućom numeričkom ocjenom, slovom abecede i postotkom.  

Ciljevi, zadaci i planirani ishod kolegija

Zadaća je ovog kolegija omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz Neuroanatomije te Fiziologije i patofiziologije usvoji najprije znanje o normalnoj funkciji živčanog sustava, a neposredno potom i znanje o patofiziološkim mehanizmima, koji dovode do poremećaja normalne funkcije i pojave specifične bolesti.

Nastava se izvodi u ljetnom semestru druge godine studija: 26 sati predavanja, 18 sati seminara i 16 sati vježbi što iznosi 5 ECTS-a.

Cilj kolegija je usvajanje znanja o normalnoj i narušenoj funkciji živčanog sustava u obimu koji je neophodan za daljnje uspješno praćenje studija. Zadatak nastave jest usvajanje osnovnih znanja o funkcionalnoj organizaciji živčanog sustava kao supstratu fizioloških i patofizioloških zbivanja, te usvajanje znanja o osnovnim neurofiziološkim i neuropatološkim procesima.
Izvođenje nastave:

Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi, koje uključuju primjenu kompjuterskih programa tipa Biopac i SymBioSys, koji prezentiraju fiziološke funkcije ili određene bolesti u ljudi, te programski orijentiranu nastavu. Određena patološka stanja demonstriraju se i na životinjskim modelima. Dio seminara se izvodi kao problemski orijentirana nastava tako da studenti na temelju tipičnih anamnestičkih i dijagnostičkih podataka mogu uz pomoć nastavnika rješavati složene fiziološke i patofiziološke probleme.
Na seminarima i vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o fiziološkim i patofiziološkim mehanizmima. Student je obavezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na seminarima i vježbama. Nastavnik procjenjuje sudjelovanje studenta u radu seminara i vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, aktivnost itd.). Rad svake grupe studenata nadgleda nastavnik-mentor, koji ima pravo i dužnost da posebno poziva na razgovor studenta koji zakazuje u nastavi. 

U skladu sa Zakonom i Statutom Medicinskog fakulteta, svi oblici nastave (predavanja, vježbe, seminari,) su obvezni. Opravdanost izostanaka sa seminara i vježbi dokazuje se valjanim potvrdama.

Predavanja, seminari i vježbe održavaju se prema Izvedbenom nastavnom programu (INP) dostupnom na platformi Merlin. 

Okvirni sadržaj kolegija

Opća organizacija živčanog sustava: centralni, periferni i autonomni. Stanična bi­ologija neurona: mikrookoliš neurona -glija stanice, moždani krvotok i njegovi pore­me­ćaji; krvno-moždana barijera i njeni poremećaji; cerebrospinalni likvor i hidrocefa­lus; opći energijski metabolizam mozga. Temeljni neurofiziološki procesi: membranski i akcijski potencijali; na­stanak i ši­renje živčanog impulsa. Građa i funkcija sinapsi. Neurotransmiteri i njihovi receptori: biokemij­ske osobitosti sinteze i razgradnje, distribucija te interakcija neurotransmiterskih sus­tava. Mem­branski receptori: razdioba, građa, aktivacija, distribucija; patofiziologija živ­čanog prije­nosa. Neuronski sklopovi za obradu informacija. Organizacija senzoričkih sustava i sen­zoričke funkcije: somatska (receptori) i specijalna osjetila (vid, sluh, rav­noteža, okus, mi­ris). Senzorički poremećaji, patofiziološka podloga boli. Opće ustroj­stvo motoričkih su­stava: spinalni i supraspinalni refleksi; piramidni i ekstrapiramidni motorični sustav; fun­kcija bazalnih ganglija: cerebelarna kontrola motorike; motorički živčani poremećaji. Autonomi živčani sustav: fiziološki i patofiziološki aspekti. Opće i upravljačke funkcije mozga: ascendentni retikularni aktivacijski sustav (pažnja, budnost, spava­nje); limbički sustav (čuvstva, neuroendokrinologija ponašanja), spolnost. Više moždane funkcije: laminarna i vertikalna organizacija moždane kore: integracijska funkcija živčanog sus­tava. Intelektualne fun­kcije (pamćenje, mišljenje, govor); poremećaji psihičkih funkcija.

 

ISHODI UČENJA uključuju parametre:

I.  KOGNITIVNA DOMENA – ZNANJE

II. PSIHOMOTORIČKA DOMENA – VJEŠTINE

 

Razvijanje općih kompetencija (znanja i vještina)

Na kraju kolegija Neurofiziologija očekuje se da će student biti sposoban:

1.          interpretirati i objasniti osnove funkcioniranja živčanog sustava

2.          interpretirati i objasniti osnove poremećaja rada živčanog sustava

3.          povezati i odrediti važnost živčanog sustava unutar cjelokupnog organizma

 

Razvijanje specifičnih kompetencija (znanja i vještina)

Na kraju kolegija Neurofiziologija očekuje se da će student biti sposoban:

1.          objasniti načela nastanka i širenja akcijskog potencijala (impulsa) kao i osnovu patofiziologije živ­čanog prije­nosa

2.          objasniti pojam sinaptičke transmisije, biokemij­ske osobi­tosti sinteze i razgradnje, te distribucije i interakcije neurotransmiterskih sus­tava

3.          nabrojiti i opisati razdiobu, građu, distribuciju i aktivaciju membranskih receptora

4.       objasniti somatska (dodir, tlak, položaj, bol, temperatura) i specijalna osjetila (vid, sluh, okus, miris, ravnoteža) počevši od senzoričkih receptora preko ulaznih (aferentnih) vlakana do kore mozga

5.          objasniti patofiziološke procese vezane uz oštećenja somatosenzoričkih i specijalnih osjetila

6.          objasniti ulogu živčanog sustava u kontroli motorike: ustroj motorne jedinice, spinalna kontrola motoričkog sustava, voljni motorički pokreti, stav tijela, uloga bazalnih ganglija i malog mozga    u kontroli pokreta

7.          objasniti opće i upravljačke funkcije mozga, stanja budnosti i svijesti, emocije i raspoloženje

8.          objasniti reakciju i važnost autonomnog živčanog sustava

9.          opisati vrste učenja i pamćenja, stanične mehanizme učenja i pamćenja te poremećaje učenja i pamćenja

10.       opisati građu i funkciju krvnomoždane barijere, cerebrospinalnog likvora, mehanizme regulacije protoka krvi te poremećaje cirkulacije (cerebrovaskularni inzult)